Na početku susreta okupljene je pozdravila predsjednica Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije, Ana Marčinko, te je zahvalila župniku, kapelanu i Župi Svetog Križa što su mladima otvorili svoja vrata i radosno ih primili.
Kao smisao duhovne obnove istaknuto je to da se mladi trebaju približiti Gospodinu, zapitati se što je to u njihovu životu na čemu mogu poraditi da bi živjeli vjerodostojno.
– Iako je lakše živjeti tako da drugi ne znaju da smo vjernici, ipak se trebamo zapitati što možemo činiti da Gospodina bude više u našem životu. Zahtjevno je i teško, ali i vrijedno je – poručio je p. Horvat.
Kako bi mladi počeli s radom na sebi, najprije trebaju shvatiti smisao došašća. Predvoditelj duhovne obnove definirao ga je kao radosno iščekivanje Božića, a ne teško i naporno razdoblje.
Osvrnuo se i na značenje sakramenta Pomirenja u životima mladih ljudi. Iako se često čini besmislenim ispovijedati se jer su svjesni da će ponovno sagriješiti, grijesi nisu najvažniji u ispovijedi. Smisao je u pokazivanju želje za pokajanjem, pomirenjem i popravljanjem. Potaknuo ih je da ovo vrijeme iskoriste kao priliku da zatraže oprost od drugih, ali i da drugima daju oproštenje.
Nakon prvog dijela kateheze uslijedila je kratka stanka. U drugom dijelu programa duhovne obnove predvoditelj Horvat prisjetio se nekoliko vrlo teških trenutaka u svojoj službi, kada se susreo s pitanjem patnje.
– Smisao patnje treba promatrati kroz križ Isusa Krista. Patnja nije ona koja je konačna, jer život ne završava smrću. Duhovni život nisu pravila, nego odnos sa živim Bogom. Zato je naša smrt samo jedan prijelaz, ne kraj – poručio je.
Pater Horvat također je svjedočio o Božjem pozivu u svom životu. Prepričao je svoj životni put počevši od toga da je rođen u kršćanskoj obitelji u kojoj je čitav život imao veliku potporu svojih roditelja. No, ipak je odabrao drukčiji životni put, ispunjen buntovništvom i izlascima. S vremenom je o svojim problemima počeo razgovarati sa svećenicima, redovito se ispovijedati i ići na svetu Misu. Imao je priliku provesti vrijeme u samostanu Družbe misionara Krvi Kristove, gdje je prvi put osjetio Božji poziv.
Osvrćući se na vlastiti primjer, naglasio je kako Boga često pokušavamo zamijeniti na mnoge druge načine; kroz karijeru, uspjeh, novac i ostalo sporedno, no to nikad ne donosi mir i zadovoljstvo kao istinski odnos s Bogom.
– On zna ono što te muči, On poznaje tvoje rane. Ali, ni tada ne odustaje od nas. Zamislite samo kolika je to ljubav – poručio je pater Horvat za kraj.
Nakon kateheze uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, tijekom kojega su mladi imali priliku za ispovijed. Na klanjanju i ispovijedi mladima su se pridružili don Hrvoje Katušić, delegat s ovlastima generalnog vikara, i fra Anto Gavranović, kapelan Župe Svetog Križa.
Duhovna obnova završila je euharistijskim slavljem koje je predslavio pater Stjepan Horvat, a slavlje je animirao ''Speramus''.
