U svojoj je propovijedi nadbiskup protumačio evanđeoski tekst, Isusovu prispodobu o žitu i kukolju koja govori o Bogu kao strpljivom gospodaru ljudi koji ne žuri s kažnjavanjem. U prispodobi Isus je htio objasniti farizejima, zelotima i esenima - koji su složno naglašavali podjelu između grešnih i pobožnih te očekivali oštru Božju kaznu za grešnike već na ovom svijetu - zašto je "Gospodin Bog milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost". Gospodar iz prispodobe ne dopušta slugama da u vremenu rasta čupaju kukolj iz pšenice da ne bi sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pred pojavom zla među ljudima i u vlastitim redovima vjernici ne smiju podlijegati panici. Trebaju nastavljati Isusovo poslanje u svijetu, unatoč činjenici da među samim vjernicima i među svim ljudima ima zla i grijeha.
U tom je surječju nadbiskup istaknuo dva pogleda na stvarnost požara: oni koji u njemu vide samo negativno i htjeli bi nasilno rješavati situaciju (iščupati kukolj) i oni koji poput gospodara imaju cjelovitiju sliku i stalo im je do žita, usmjerili su pogled na dobro a ne na zlo. Budući da se kod jednoga dijela ljudi i nakon požara osjeća velika nervoza, negativnost i kritizerstvo nadbiskup je kazao: „Požar smo, hvala Bogu, ugasili, no je li ugašen u našim srcima? Umjesto da dijelimo pohvale i nagrade ljudima koji su učinili sve da požar bude što prije ugašen i da prođemo bez ljudskih žrtava, mi dijelimo kritike i nadolijevamo ulje na vatru. Požar je ugašen zajedničkim snagama, kao što će i štete biti sanirane zajedništvom, solidarnošću i dobrotom. Naša županija, grad, država i Crkva imaju čovjeka u vidu.“
U pozadini ove situacije nadbiskup vidi ljudsko srce koje može biti pročišćeno i obrađeno ili neobrađeno i zaraslo žbunjem koje je lako zapaljivo. „Bez obzira je li uzrok požara zloća, bolest, igra ili nepažnja, takvo srce plodno je tlo za požar u braku, u obitelji ili pak u međuljudskim odnosima. Iz ove tragedije, iz koje smo sretno izašli, moramo izići kao bolji ljudi i vjernici. Trebamo posvećivati veću pažnju našem okolišu ali i našem srcu, te u bližnjima više vidjeti pšenicu nego kukolj. Ne smijemo nikada izjednačiti čovjeka s njegovim grijehom i pogreškom. Ako gospodar ima strpljenja s kukoljom i ima nadu da će se grješnik obratiti, zašto mu mi to uskraćujemo?“, zaključio je nadbiskup. Na kraju mise riječ zahvale uputio je župnik don Mario Matković istaknuvši zajedništvo u solidarnosti Splitsko-makarske nadbiskupije, Splitsko-dalmatinske županije, grada Splita i Općine Podstrana u saniranju štete na opožarenom području.
Nakon mise u Žrnovnici, a prije misnoga slavlja u Sitno Donjem nadbiskup, župan, dogradonačelnica i načelnik Podstrane Mladen Bartulović posjetili su neke obitelji pogođene požarom, među njima 89-godišnju Zorku Biljak. Starica s adresom, koja se nalazi na granici Žrnovnice i Podstrane, u ruševnoj baraci neposredno uz kamenolom, u sobici od nekoliko kvadrata bez struje i vode, za petnaestak dana uselit će u novi dom. U rješavanju njenih problema angažirali su se svi: od Splitsko-dalmatinske županije, preko Grada Splita i Općine Podstrana, do Centra za socijalnu skrb i Splitsko-makarske nadbiskupije. Baka Zorka nije željela ići u umirovljenički dom, nego ostati što bliže adresi na kojoj je sama samcata provela posljednjih deset godina, a jedina želja bila joj je da napokon uživa u blagodatima struje i vode i vlastitoj maloj kuhinji. To je i dobila. U neposrednoj blizini pronađen je objekt u puno boljem stanju, formalno je baraka, ali je višestruko veća i pristojnija, potpuno opremljena infrastrukturom: ima i struju i vodu, i kuhinju i toalet i spavaonicu. Kuća, koja će biti Zorkin novi dom, u vlasništvu je Nadbiskupije, u njoj je do prošle godine živjela žena koja je preselila u dom umirovljenika, a sama Nadbiskupija odmah je dala suglasnost za useljenje.
Kada je baka Zorka na vratima svoga skromnog doma ugledala nadbiskupa Barišića kazala je: „Ovo me sam Isus posjetio. Hvala mome Bogu što mi vas je doveo“, klicala je Zorka sretno te se izljubila sa svojim dragim posjetiteljima. Župan je Zorki uručio ček od 2.000 kuna, koliko će joj dati i grad Split, a tim će joj sredstvima opremiti novi dom. Dogradonačelnica je baki dala punu košaru voća i slastica te joj obećala svakodnevnu pomoć volontera dok ne preseli u novi dom. Novčani doprinos darovao joj je i nadbiskup uz Gospinu krunicu i medaljicu koje će zasigurno naći posebno mjesto u njezinom domu. Na zidu sadašnje sobice nalaze se brojne svete slike, Blažene Djevice Marije, svetaca i blaženika poput bl. Alojzija Stepinca, te slike njezinih roditelja oca Ivana Biljaka koji je preminuo prije 19 godina i majke Anđe, koja je preminula prije 13 godina. Zorkina sestra blizanka Marija umrla je s 15 godina od raka, a i petorica braće preselila su se u vječnu domovinu. Zorka je svoju mirovinu zaradila radeći 34 godine u Lavčevića. No sve životne poteškoće koje su je zahvatile nisu ugasile njezin životni optimizam, zahvalnost i vjeru.
