Mons. Rogić je u propovijedi podvukao paralelu današnjih misnih čitanja s Domovinskim ratom i VRO Oluja. Istakao je ulogu kraljice Estere koja je pralik BD Marije, te njezino utjecanje Bogu kao uzor za sve one koji se nalaze na pozicijama bilo kojeg oblika vlasti. U kontekstu Pavlovog govora o, kako kaže biskup, krhkosti ljudskog bića i ljudske naravi koja je podložna zlu, poručio je da se ne damo zavesti od novih ideologija koje niječu ljudsko dostojanstvo utemeljeno na slici Boga Stvoritelja.
Propovijed mons. Tomislava Rogića prenosimo u cijelosti:
Esterina molitva u smrtnoj tjeskobi kao da je molitva u tolikim situacijama Domovinskog rata
– Od srca pozdravljam sve nazočne ovdje u crkvi Gospe od Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, sve u Kninu i sve koji nas prate putem Hrvatske Radio Televizije i drugih medija. Dragi svi, braćo i sestre u vjeri Kristovoj! – Čestitam Vam današnji dan!
Dan pobjede i oslobođenja, Dan domovinske zahvalnosti i sjećanja, Dan hrvatskih branitelja, Dan Vojnog ordinarijata i Gospin dan, Marije Bogomajke! Dan molitve za mir! Dan kad pokušavamo pogledom unatrag sačuvati spomen na stradanja, na žrtve, na hrabrost branitelja, na ono što nas je tada održalo na životu i davalo snage izdržati, na tragove vjere, Božje pomoći, zanosa i radosti, spomen i molitva za one koji više nisu s nama nego se preseliše u vječnost. Molitva za sve žrtve. Sve to u svjetlu Božje Riječi, da bi sačuvali jasnu sliku što je dobro, a što je zlo u Božjim očima, da bi živjeli po Božjem zakonu – u Savezu s Bogom.
Knjiga Esterina govori o mogućem istrebljenju Izraelskog naroda koji se nalazi u progonstvu. Sve je već smišljeno kako će se to izvršiti. Nikoga nema tko bi ih pred kraljem zagovorio da se zlo ne dogodi. Šanse su male, nikakve. Ostaje samo molitva da svemogući Bog može sve preokrenuti. Esterina molitva u smrtnoj tjeskobi kao da je molitva u tolikim situacijama Domovinskog rata, osobito na početku kad je sve izgledalo bezizlazno.
Sebedarje i žrtva branitelja
Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu:… ”Ja sam iz knjiga roda moga, Gospodine, slušala da ti, Gospodine, ne prestaješ izbavljati sve koji ti se mile. I sada, pomozi. Dođi u pomoć meni osamljenoj koja nema nikoga do tebe, Gospodine, Bože moj. Izbavi nas dakle iz ruku naših neprijatelja, obrati našu žalost u radost i boli naše u zdravlje. – I bi molitva uslišana.
Po sebedarju i žrtvi branitelja, ustrajnoj molitvi tolikih po crkvama, kućama i skloništima, na Gospin blagdan došla je sloboda, zaustavljena su stradanja i razaranja. Trebalo je prionuti obnovi i povratku života. Bila je to snažna lekcija velikodušne žrtve, spremnosti dati život za svoj narod i Domovinu, te ustrajne nade i molitve da će Bog sve okrenuti na dobro. I danas nam treba ta ustrajnost molitve, pouzdanja, vapaja Bogu da sva nova iskušenja okrene na dobro, a da mi ustrajemo u molitvi i pouzdanju.
Sveti Pavao piše Korinćanima o krhkosti ljudskog bića, ljudske naravi koja je podložna zlu, da se zavesti, zna krivo izabrati što se pogotovo dogodi u vrijeme rata. Kao da nestane savjesti, kao da se izgubio kompas koji pokazuje dobro, ljubav, sreću, radost i zavlada zlo. Čovjek se sudari s besmislom. Kako smo to nadvladali, odakle je došla snaga?
Danas smo izloženi obaranju po ideologijama koje niječu ljudsko dostojanstvo utemeljeno na slici Boga Stvoritelja
Pavao piše: Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni, u sebi nosimo po krštenju Krista umrlog i uskrslog. Vjera u Njegovu uskrsnu pobjedu kada je smrt nadvladao, kada je grob ostao prazan. Vjera u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, svjetla nad tamom, smisla nad besmislom, života nad smrću daje snagu i do danas svjedoči milost Božju.
Danas smo izloženi drugačijim pritiscima, obaranju po ideologijama koje niječu ljudsko dostojanstvo utemeljeno na slici Boga Stvoritelja. Ako zaboravimo da je čovjek slika Božja po darovanom razumu i slobodi za upravljanje stvorenim svijetom, da je Božji suradnik u djelu stvaranja koje i dalje traje, da je po obitelji: muškarcu, ženi i djetetu slika Presvetog Trojstva, da je Bog uzdigao ljudsko dostojanstvo do te mjere da ga je po daru spolnosti učinio suradnikom u stvaranju novog života s čime se ništa drugo ne može mjeriti, da je čovjeka stvorio za vječnost, ne za prolaznosti i ništavilo. Ako to zaobiđemo, zanemarimo nećemo više imati na čemu temeljiti ljudsko dostojanstvo. Onda čovjek postaje roba, broj, statistika.
Najgora stradanja, zvjerstva dogode se kad se u drugome više ne vidi čovjeka
I u Domovinskom ratu, i u svakom ratu, najgora stradanja, zvjerstva dogode se kad se u drugome više ne vidi čovjeka.
Zato danas zahvaljujemo svemogućem Bogu što nas je iz svih tih nevolja izbavio, što nam daje sadašnji trenutak u kojem možemo prepoznati njegove milosti, darove, pomoć i blizinu. Krepost zahvalnosti otvara oči za bolje iščitati ono što je iza nas, a onda pomaže ispravnije se postaviti za ono što je pred nama.
U evanđelju Mariji dolazi anđeo Gabrijel, naviješta, poziva, hrabri, obećava, ali i traži Marijin pristanak.
Već pozdrav otkriva njezino odabranje i poslanje: Milosti puna – Gospodin s tobom! Milosti puna, što to znači? Gospodin je s tobom, zato si milosti puna. Od njega imaš svaku milost i blagoslov jer je u tvojoj blizini, jer te je pronašao, jer nije dopustio da ikada budeš izgubljena, grijehom ranjena. On će te voditi, On će se po tebi roditi u ovaj ranjeni svijet koji se stalno traži i za nečim žudi, a neispunjen ostaje.
Marija kao uzor strpljivosti
Bezgrešna Djevica Marija i sama o pozdravu razmišlja, smetena. Što to znači? Što mi je činiti? Kako razumjeti misiju koju joj Bog povjerava? Da li je to moguće? Nazire se strah pred poslanjem i izabranjem. – Kako će to biti?
„Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.“ Rodit ćeš Sina Svevišnjega koji će kraljevati dovijeka. Gledaj i tvoju rodicu Elizabetu, nerotkinju, staricu, ona nosi sina Preteču. Bogu ništa nije nemoguće!
Marija je puna milosti jer je uvijek Božja. Milosti puna jer je Gospodin s njom. Milosti puna jer će na nju sići Duh Sveti i svemoć Svevišnjega će ju osjeniti. Začet će Spasitelja i donijeti ga izgubljenom čovjeku. Sin Božji od nje uzima ljudsko tijelo, učovječuje se.
Sve to neće značiti da će Mariji, u svemu što je čeka, biti lako. Već od početka nadoći će nevolje, nerazumijevanja, napori, bijeg, ustrajni svakodnevni život pa sve do tragedije Velikog petka kada će svog Sina mrtvoga primiti u krilo. I dalje ostaje milosti puna i bez grijeha jer je potpuno prihvatila volju Božju, ispunila što je Bog od nje tražio i nikada nije izabrala neki lakši put, svojevoljno odabirući nešto drugo kao dobro – a bez Boga, bez Božje volje.
Slavimo Mariju, molimo joj se!
U Mariji, ona golotinja grijeha, što je slika izgubljenog dostojanstva, biva pokrivena. Odjevena novom haljinom Božjeg dostojanstva bez premca. Njoj upućena riječ: Ne boj se! i Bogu ništa nije nemoguće! – odražava se u Marijinoj poslušnosti i kroz sve nevolje kroz koje će zbog toga proći, nikada ne gubeći nadu da je Bogu sve moguće. To će jednako trebati vjerovati i kod Betlehemskih jaslica uz pjesmu anđela, poklon pastira i kraljeva, ali i u najgušćim tminama Kalvarijskog petka, sve do neizrecive radosti Uskrsnog jutra i nebeskog krunjenja za Kraljici neba i zemlje.
Slavimo Mariju, molimo joj se. Marijin DA slika je poslušnosti koja liječi. Ona je naš najveći putokaz i hrabrost u kršćanskom odazivu, u našoj želji da živimo iz vjere u čvrstoj povezanosti s Bogom. Po njoj i nama Gospodin govori: Ne bojte se!
Pozvani smo živjeti od onih vrijednosti koje proizlaze iz našeg krsnog zavjeta
Braćo i sestre, ako budemo htjeli živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: ljubiti Boga, ljubiti brata čovjeka, ljubiti svoju Domovinu, graditi slogu i zajedništvo poštujući ljudsko dostojanstvo, ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi onda možemo graditi bolju budućnost. Kakobi se i oni koji su je pošli drugdje tražiti, vrate. Dao Bog da se naše mlade obitelji otvore životu, prihvaćanju novog života, pobjeđujući i strah i komotnost.
Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve i učiniti ih još vrednijima. A najveći uspjeh biti će ako se vratimo Božjem zakonu, poštivanju života i prihvaćanju života, rekao je mons. Rogić, piše Ika.
Mons. Rogić zaključio je svoju propovijed papinom molitvom za nadolazeći Jubilej 2025 godina od Isusova rođenja:
Oče, koji si na nebesima,
daj da vjera koju si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu,
našemu bratu, i plamen ljubavi, izlivene u naša srca po Duhu Svetom,
obnove u nama blaženu nadu u dolazak tvoga Kraljevstva.
Učini da nas tvoja milost preobrazi da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena
koje će čovječanstvu i svemu stvorenomu podariti rast,
dok puni pouzdanja iščekujemo novo nebo i novu zemlju
i da se, nakon pobjede nad silama zla, zauvijek očituje tvoja slava.
Udijeli, molimo, da milost Jubileja oživi u nama, hodočasnicima nade,
čežnju za nebeskim dobrima,
te na cijeli svijet izlije radost i mir našega Otkupitelja.
Tebi, vječno blagoslovljeni Bože, slava i hvala u sve vijeke vjekova. Amen.
