Majku i Dijete! Dijete je Bog sam, zato je majka Bogorodica. Isusu je Bog sve predao. Zato su njegova vremena, vjekovi…! U njegovim je rukama sudbina nas svih, svakoga čovjeka, svega čovječanstva, svega stvorenoga. On je početak i svršetak.
Još jedna godina je prošla. Tako brzo su 366 dana prošli i neće se nikada više povratiti. Što smo učinili od tih dana, što smo učinili od svoga života, što smo učinili…?!
Nipošto nije suvišno zapitati se: Kakvi smo i s kim smo osvanuli jutros na početku nove godine? Je li Bog osvanuo jutros u našem domu, u našoj duši ili smo ga otud potjerali?
Imali nas možda koji smo u godini što je prošla izgovorili više bogopsovki nego Očenaša?
Što smo i koliko dobra i zla učinili tijekom 366 dana?
Što bi bilo s nama da smo noćas u ponoća morali pred Vječnoga?
Hoće li nas godina što je prošla jednoga dana tužiti sudu Božjemu jer smo je proveli daleko od Boga (bez Boga)?
Daroviti engleski slikar Aubry Beardsley slikao je slike koje su bile pune besramnosti i izopačenosti. Vrlo rano, u 26. godini došla je smrt da ga pozove na odgovornost. Pred vratima vječnosti došao je k sebi i u zadnjim danima pokušao je popraviti što se još dalo...
Napisao je jednom prijatelju potresno pismo: „Isus je naš Gospodin i naš sudac! Dragi prijatelju, uništi – molim te - sve moje nemoralne slike. Zamoli moga prijatelja da to isto učini. Zaklinjem vas svim što je sveto, uništite sve besramne slike!“
Svi znamo, iako najčešće na to ne mislimo: Na kraju života ozbiljnije se gleda na život.
Svatko od nas piše knjigu svoga života, svatko slika sliku svoje vječnosti? Što smo napisali u godini što smo je noćas pokopali?
Čime smo se bavili u protekloj godini? Što je bilo naše glavno zanimanje? Nažalost, nekima je psovka, bludničenje, đavlekanje – vražekanje bilo glavno zanimanje u protekloj godini.
Zamolimo Gospodina da nam sve oprosti i sve zaboravi...
Nova je godina. Kakva će biti? Što će nam donijeti? To znade samo Bog. Poneki se znaju latiti i praznovjernih smiješnih sredstava: gledanja u karte, crnu kavu, horoskope...
Zacijelo ćemo doživjeti neuspjeha i razočaranja, neshvaćanja i raznih poteškoća. Ako budemo dobre volje, na što nas je potaknuo anđeo božićne noći, bit ćemo kadri podnnositi i teže udarce sudbine i okrenuti ih na vlastito dobro.
Ponajprije budimo svjesni da nam Providnost neće nikada dodijeliti breme koje nismo kadri ponijeti.
Ispunimo svoj život dubokom ljubavlju prema Bogu i poštenim radom. Što god ova nastupajuća godina donijela, trebamo se prisjetiti da nam ona može biti na blagoslov ili prokletstvo, ovisno o tome kako je upotrijebimo, kakvo mjesto dajemo Bogu i njegovu zakonu ljubavi.
Na početku ove Nove godine potrebno je pogledati naprijed – gledati u vječnost: - zapitati sebe kuda ide i kamo će stići vlak moga života? Mislimo na to!!! Brinemo se za sve osim za najvažnije – za svoju vječnost, jedinu sreću u očevu zagrljaju...
S pouzdanjem idimo naprijed. Nad nama vodi brigu Srce Isusovo koje nas ljubi, koje nas neće ostaviti. Nad nama bdije i prečisto srce Marijino. Stavimo se pod njihovu zaštitu i obećajmo im vjernost, danas, sutra i dovijeka.
„Kad prođe osam dana, te je trebalo da Dijete obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kako ga bijaše nazvao anđeo prije njegova začeća" Svršetak današnjeg evanđelja.
Ime Isus! Evo najve¬ćega imena naše zemlje; evo četiri slova što su neizbrisivo ubilježena u naš planet; evo imena što je razdijelilo povijest na „prije" i „po¬slije"; evo imena sudbine čovječanstva; evo imena „koje je iznad svakog drugog imena" (Fil 2,9) - i samo u njemu je spas.
Na židovskom Isus znači: Spasitelj, Osloboditelj - „kako ga je nazvao anđeo prije negova začeća".
Ime Isusovo je besmrtno, neizbrisivo, nezaboravno. Gotovo 2000 godina izgovaraju ga milijuni usta svakoga trenutka na nebroje¬no mjesta našeg planeta; ima jedno ime što je nadživljelo prošlost, što će nadživjeti budućnost - i samo jedan koji se mogao potpisivati sam prvim slovom svoga imena.
Isus - Spasitelj - njegovo je ime, ali ne samo ime. Imenom je ujedno označena njegova životna zadaća, smisao i sadržaj njegova rođenja, života i smrti. Isus - spasitelj paloga i propalog čovje¬čanstva: zato je postao čovjek u krilu djevice; zato se rodio u pr¬ljavoj štali; zato je umro gol na golom golgotskom križu.
Isus - Spa¬sitelj čovjeka. Spasiti čovjeka: kako svet, velik i uzvišen posao; kako težak pothvat Bogočovjeka. Toliko težak da se nijedan čovjek nije usudio ni početi ga. Za taj gotovo nemogući, Sizifov posao trebalo je Božje snage, ljubavi i samilosti; mogao ga je poduzeti ne čovjek nego samo i jedino Bogo-čovjek...
Da se spasi i usreći čovjek, Spasitelj je morao biti Bog; čo¬vjeka je trebalo korjenito izmijeniti: čovjeka – vuka pretvoriti u bogolikog čovjeka: dati mu novi mozak, drugo srce, nove misli i poimanja, novu dušu, posve drugi životni smjer; naučiti ga i pomoći mu da zaboravi svoju sebičnost i obuzda svoje vučje nagone.
Svi znamo kako je teško biti čovjek, pogotovo Božji čovjek. Svi znamo kako je više nego teško opakoga čovjeka pretvoriti u Božjeg čovjeka, osloboditi ga, spasiti ga: od njega samoga, od zla u njemu, što razara, uništava, unesrećuje njega i sve oko njega.
Toga teškog posla prihvatio se Isus.
Isus - Spasitelj! Ne varajmo se! - On je jedini spasitelj čovje¬čanstva; promijenio je svijet na bolje, dao mu novo lice i novo srce: oslobodio ga, oslobađa ga njegova najtežeg tereta i najveće nesreće - grijeha; pružio mu ruku da ga dovede Bogu, dao mu mo¬gućnost da ponovno postane dijete Božje, ljubimac Neba.
„Kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona da primimo posinjenje" (Gal 4,4 si). Ako u svemu i uvijek nije uspio, nije kriv lijek i liječnik - Isus nego čovjek - bolesnik: ne želi ozdraviti, liječnik mu je strog, lijek gorak.
Isus - Spasitelj! Oslobodio je, oslobađa čovjeka njegove uro¬đene nemoći i bijede: podigao ga do Boga i njegove ljubavi. Učinio je tako za čovjeka beskrajno više nego itko prije i poslije njega: spasio je našu misao, našu dušu, našu osobu i dostojanstvo, našu slobodu, našu vječnost. Od njegovih misli, života i smrti živi čovječanstvo ovih zadnjih gotovo 2000 godina.
Isus - Spasitelj! Ne zaboravljamo! Što god i danas ima ple¬menita, vječna i sveta u ovom našem suludom, izmučenom svijetu, trebamo uglavnom zahvaliti tom imenu.
Ali čudno! Danas, tu, među nama, mnogi hoće da zaboravimo to ime, pretvaraju se kao da i ne poznaju ona četiri nezaboravna slova. Uzalud!
Otkad je Isus proplakao u Betlehemu, progovorio u Nazaretu, na križu izgo¬vorio svoje posljednje riječi, njegov glas čuje se i kroz pijanu pjesmu pijanih grla, kroz suludu viku grijehom i mržnjom otrovanin duša. On je naša sudbina: ,jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12).
Da, to će nas ime spasiti, ili osuditi - što izaberemo.
Očevi i majke, sretna vam Nova godina! Brinite se i kršćanski odgajajte svoju djecu! Žrtvujte se i molite za njih!
Ako obitelj zajednički Boga ne priznaje večernjom molitvom, u kući neće biti blagoslova ni sreće, pa makar sve drugo imali.
Vama draga mladosti, želim također sretnu Novu godinu!
Za vaše godine kažu: kud oči, tud i pamet.
Dao Bog da u novoj i oči i pamet budu usmjereni k štovanju Boga i naših svetinja. Vi ste nada naše budućnosti. Ne mogu nam biti nada mućci, kukavice bez obraza i ponosa. Nama je potrebna mladež koja će u ovoj godini puniti crkve, primati svete sakramente, čuvati svoje poštenje i čast.
I ove će se godine psovati Bog, Isus i Marija. Ja se nadam da se u tom lavežu neće čuti vaši glasovi.
I ove će godine poneki roditelji zaplakati zbog prezira, zapostavljanja i vrijeđanja koje će doživjeti od svoje djece. Nadam se da to neće biti vaši roditelji.
Draga mladosti, ja se nadam da vi još imate u sebi snage i volje, razuma i duše, pa će vam nova godina biti uspon na putu poštenja, i vjernosti Bogu.
Bit će u ovoj godini kao i u svakoj, prijašnjoj nezgoda, patnja, ponegdje i suza i plača.
Postoji li sigurni recept za sretnu novu godinu? Da! Postoji!
Želimo li sretnu novu godinu sebi i drugima učinimo je sretnom. To ovisi o svima nama. Hoće li vladati među nama ljubav, razumijevanje, prijateljstvo ili svađa, mržnja, - Da, u nama, u našem srcu je ključ naše sreće!
- Griješimo manje, pa ćemo biti sretniji.
- Manje psovki i kletvi, više molitava! – Manje zavisti, više ljubavi!
- Manje klevetanja i ogovaranja, više milosrđa i razumijevanja!
- Manje laži i himbe, više iskrenosti i poštenja!
- Manje nepoštenja i drskosti prema starijima, više zahvalnosti i priznanja.
- Manje gramzljivosti i škrtosti, a više širokogrudnosti i odricanja.
- Manje bludnosti i raskalašenosti, više čistoće i vjernosti!
- Manje pijanstva i bančenja, više ozbiljnosti i pokore.
razdor - to sve ovisi o nama.
Eto, to je siguran recept kako ćemo s Božjom pomoći učiniti sretnim i sebe i novu godinu i sve buduće godine i čitav život.
Molimo žarko Božji blagoslov u ovoj godini znajući da smo bez njega zaista siročad. "Bez Božjega blagoslova nema nikakva dobra." Bez mira srca, bez nutarnje sređenosti nema prave radosti. Možemo imati pun novčanik i biti veoma prazni, možemo imati krasnu kuću i biti beskućnici, možemo imati veliko društvo, a biti pusti i osamijeni. Božji blagoslov daje sjaj svemu.
Margee – Bog te ljubi
Studentica Margee iz South Benda (USA) sjedila je u malom restoranu i jela svoj hamburger. Pošto se kratko pomolila, razabrala je tihi glas u svom srcu koji ju je molio da ode do čovjeka za susjednim stolom i kaže mu kako ga Bog ljubi.
Bila je bojažljiva i mislila je da to ne može učiniti. Nije znala kako će nepoznati čovjek reagirati. Margee je razmišljala ovako: „Jest ću svoj hamburger sasvim polako i ako nakon toga taj čovjek još uvijek bude sjedio tu za svojim stolom, onda ću otići do njega.“
Prilično je dugo jela svoj hamburger, ali je njezin susjed još uvijek bio na svome mjestu. Studentica je prikupila hrabrosti, približila se čovjeku i rekla: „Molim Vas, oprostite, prije jela sam se pomolila i čula Boga koji mi je rekao da dođem do Vas. Gospodin Vam želi kazati da Vas voli!“
Kad je čovjek čuo ove riječi, nasmiješio se i rekao: „O, molim Vas, sjednite do mene! Trebam Vam nešto ispričati.“ Margee je doznala da je njezin sugovornik bio mornarički vojnik koji je upravo dobio poziv za Beirut. Malo prije poziva teroristi su napali mornarsku vojarnu i ubili 200 vojnika. Upravo ovoga jutra odlučio je dezertirati, svjestan svih posljedica koje slijede – progonstvo do kraja života. Zato je zamolio Boga za neki znak: „Ako time ništa ne riskiram i ako me Ti čuvaš, tada ne ću dezertirati i pridružit ću se svojoj jedinici za Beirut.“ I zaista tijekom cijeloga njegova boravka u Beirutu nije bilo ni jednoga jedinog terorističkog napada.
"Voliš li život? Nemoj gubiti vrijeme,
jer život je satkan od njega!“
(Benjamin Franklin)
Godine 1967. jedini preživio zrakoplovnu nesreću
Vlasnik tvornice nalazio se na putu prema zračnoj luci. Vozeći se, motor je najednom stao. Dok je vozač pokušavao nanovo pokrenuti motor, vlasnik se tvornice naslonio na siromašnu kuću i zapalio cigaretu. Odjednom je kroz otvoren prozor čuo glas djeteta i žene. Iz razgovora je mogao razabrati da je majka teško bolesna, da iz financijskih razloga ne može pozvati liječnika i da ne mogu kupiti hrane. Kad je kvar na autu bio popravljen, vlasnik tvornice nije želio otputovati, nego se vratio kući. Odmah je odlučio pomoći siromašnoj ženi.
Sat kasnije teško bolesnoj ženi došao je liječnik, medicinska sestra i vlasnikov vozač. Željeli su joj pomoći. Pacijentica, koja je prije dvije godine izgubila muža u nesreći, jedva je mogla shvatiti što se upravo događa. Uskoro se udovica oporavila i posve ozdravila.
Kad je liječnik pričao vlasniku tvornice o velikoj zahvalnosti te žene, on mu odgovori: „Gospodine doktore, ja moram biti zahvalan toj ženi. Sigurno ste čuli za zrakoplovnu nesreću u kojoj su svi putnici poginuli. Tim sam zrakoplovom tada želio letjeti. Da nam se nije dogodio onaj kvar na vozilu pred njezinom kućom i da sam se oglušio na zov iz siromašne kuće krenuvši dalje, danas zasigurno ne bih bio među živima. Bila je to nevidljiva ruka što me zaustavila. Ta žena mora znati da sam ja taj koji njoj i njezinu dječaku, čiji su me glasovi naveli na povratak i time spasili život, duguje veliku zahvalnost.“
(Die Macht und Hilfe Gottes in unserer Zeit)
Živi tako kao da je svaki dan za tebe posljednji
i sa zahvalnošću ćeš dočekati dan
kojemu se nisi nadao!
