Župnik se malo zamislio, pa rekao: „Bog se ne susreće u knjigama, učenim raspravama, pa ni u formulama vjere i molitve. Boga bi trebalo susresti cijelim životom, a ne samo golim razumom. Potrebno je angažirati srce, ljubav, volju, te ponizno i polako slijediti uski put da bi se ušlo na mala vrata. Poniznima Bog daruje svoju milost. Možda su baš zato pastiri, jednostavni ljudi, mogli čuti glas s neba, poslušali ga, poći i pokloniti se djetetu Isusu.
Učeni pismoznanci i farizeji nisu mogli vjerovati da bi Bog postao čovjekom i roditi se u štalici, u nepoznatom Betlehemu.
Čuli smo što je anđeo rekao pastirima:. "Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist, Gospodin“ (usp. Lk 2, 1011). Začuli su i anđeosku pjesmu koja je naviještala mir ljudima. Bog je ljude u toj pjesmi nazvao "svojim miljenicima".
I što su drugo pastiri mogli učiniti nego reći: "Hajde krenimo vidjeti što nam je to obznanjeno" (usp. Lk 2,1520).
Presretni su svi propovjednici koji navješćuju tu najljepšu i najutješniju vijest svima koji to žele čuti. Sretnih li onih do čijih ušiju dopire ta vesela vijest, a najsretniji su oni u čijim srcima nalazi mjesto ta spasonosna poruka.
Najblaženiji su oni koji dopustiše Isusu da se rodi u njihovu srcu i iskusiše neizmjerno milosrđe, dobrotu i ljubav vječnoga Tvorca, Stvoritelja i Gospodara svega.
I ove godine dolazi nam osobno Bog u svome Sinu, Isusu Kristu, Kralju svega svijeta, rođenom u štalici… Dolazi tiho i mirno, kako je i rekao: Evo stojim pred vratima i kucam. Tko mi otvori, unići ću k njemu i biti s njim… On nam donosi spasenje: mir, milosrđe, dobrotu, ljubav… Sve ono što nam manjka, za čim čeznemo. Isus je naš veliki brat, želi biti s nama i u nama. Sve se ovo događa radi nas i našega spasenja.
Bog nas je Isusovim rođenjem u štalici htio uvjeriti da nas žarko i neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo vječno s njim.
Krist se iz ljubavi i milosrđa rodio za nas i radi svih nas. Rodio se kako bi nas sve pozove novom životu, punini života. Pomaže nam, poučava nas i pokazuje kako ćemo živjeti. Kako svoj život urediti i sigurno vječnu sreću postići.
I mi na Božić ne slavimo samo spomen na rođendan, nego stvarno rađanje, jer Krist se stvarno rađa u Božjoj noći u nama, u svim ljudima dobre volje. To je tajna samoga Boga. I mi smo svi pozvani da ovih božićnih dana slavimo i svoj rođendan, jer i mi se rađamo u nove ljude, ponovo nas Bog stvara iz ljubavi za ljubav. Naše spasenje rođeno je svete božićne noći, naša povijest počela je te noći – nova era".
Rođenjem Isusovim Bog se objavio. Bog nam je postao tako blizu i mi Njemu. Bog se je pojavio među nama kao dijete. Isusovo rođenje je prekretnica povijesti. Ujedno je prekretnica i u samom čovjeku.
Ines je blažene, svete noći vidjela Isusa u posvećenoj hostiji
Dok su stari i mladi puni radosti promatrali slatkoga Isusa, Ines je pomalo razočarano rekla majci: „Majko, pa to uopće nije onaj živi mali Isus kojega sam maloprije vidjela na oltaru!“ Majka se čudila svojoj kćeri što govori, a inače je u crkvi uvijek bila dobra kao anđeo. „Moli, dijete, i šuti već jednom“, govorila je majka svojoj kćerkici. Ines je potom poslušno sklopila svoje ručice jer je upravo započinjala druga sveta misa.
No nakon posvetnih svećeničkih riječi desni se kažiprst iznova podigao uvis: „Majko, vidi! Tamo je opet mali Isus u ruci svećenikovoj. O kako je lijepo! Miče se i smješka mi se. Majko, zar ga ti ne vidiš?“ I zaista je mala Ines i drugi put doživjela isto čudo sve dok mali Isus ponovo nije nestao po pričesti svećenikovoj. I u trećoj je svetoj misi imala tu istu veliku milost.
Pojedini su vjernici zamijetili malu seosku djevojčicu te su nakon svete mise malenoj postavljali mnoštvo pitanja. Ines je puna radosti pričala kako je vidjela maloga Isusa koji je gledao ljude i blagoslivljao ih. Vijest o tome čudnom događaju raširila se uskoro po cijelome selu i okolici. I svećenik je za to doznao pa je Ines dozvao k sebi.
Svećenik je dobro razumio to divno ukazanje tijekom njegove svete mise kao ljubazan „mig“ Božji na valjanost njegova ređenja, a time i njegove pretvorbene punomoći. Usprkos tomu, nije si dopuštao nerazboritost i lakovjernost. U svojoj je velikoj bojažljivosti potiho promišljao o jednoj probi.
Nakon nekoliko dana, kad je malena opet kao i obično došla na svetu misu, svećenik je sa sobom ponio tri velike hostije na oltar.
Za pretvorbe je samo dvije od njih pretvorio, dok je treću hostiju od početka stavio na stranu ne posvetivši je. Pri pričesti blagovao je jednu od dvije posvećene hostije, a drugu je posvećenu hostiju stavio pored neposvećene hostije.
Pozvao je Ines do oltarskih stuba te ju, pokazujući na dvije hostije, upitao: "Vidiš li i sada maloga Isusa?" Malena je odmah prstom pokazala na posvećenu hostiju i radosna uzviknula: „O, da! U ovoj hostiji vidim maloga Isusa, ali u drugoj ne. O kako je lijep!“ Sada više nije mogao, a ni htio dalje sumnjati. Zahvalio je malomu Isusu sa suzama u očima i iz sveg srca što ga je po tome očiglednom čudu oslobodio njegove savjesne bojažljivosti. Ines je kasnije stupila u siromašni samostan i živjela pobožno i sveto u strogoj pokori sve dok je mali Isus nije pozvao k sebi u vječnu božićnu i nebesku radost. (La beata Ines de Moncada)
Djevojka Kristina napisala je jedan sastav koji je nagrađen.
Božanski Spasitelju Isuse, ne razumijemo zašto si napustio rajske dvore i rodio se u betlehemskoj štalici? Mi se rađamo u klinikama, uz stručnu njegu sestara… Možda nisi htio nikoga smetati, nikome ne biti na teret.
Isuse, zamolila bih Te u ovoj svetoj noći: Daruj nam onu milost koju si darovao pastirima, kako bi osjetili radost što si tu i poklonili ti se s dubokom vjerom i srca nam budu ispunjena istinskom srećom.
Daruj nam moć diviti se malim i jednostavnim stvarima. Ti dobro znaš, nama je to najteže. Bogati smo, imamo svega koliko hoćemo i kad hoćemo. Možemo jesti jagode usred zime.
Na dar dobivamo zlatne lančiće, bicikle, motore i automobile… Ali srca su nam prazna i nismo zadovoljni, nismo radosni, nismo sretni u svem obilju što nas okružuje, štoviše, jako smo nesretni i čeznemo za mrvicom zadovoljstva.
Čudimo se i zaprepašćujemo: što više imamo, to više želimo; što više želimo, to nam više darivaju; što nam više darivaju, to manje imamo, jer daju zato što imaju a ne zato što vole…
Ti dobro znaš da smo najviše željni prave ljudske topline koja ti daje sigurnost kako si prihvaćen i voljen.
Ti u Betlehemu nisi imao ništa, a imao si ljubav, a mi imamo svega, a nemamo ljubavi.
Kad bih imala sreću zaželjeti božićni dar, znaš što bih izabrala: jedno istinsko prijateljstvo. Svejedno, zamoliti ću te nešto za sve nas: udijeli našem vremenu duh Betlehema i sve će opet biti dobro, veliko i sveto. U duhu Betlehema ima puno ljubavi.
Molim te, božansko Dijete, ove božićne ili neke druge noći, usliši ovu moju žarku molitvu. Voli te u ime sve djece svijeta Kristina!
Pozvani smo oko sebe širiti dobrotu, jer je Bog dobar. Trebamo živjeti ljubav, jer Bog je ljubav. Trebamo oproštenje i pozvani smo praštati, jer Bog je samo milosrđe. Pozvani smo biti mirotvorci, jer Bog je naš mir.
Odrecimo se grijeha i kajući se za njih odlučimo se za Isusa! Neka se rodi u našim srcima. Tako ćemo imati čestit i blagoslovljen Božić. To vam od srca želimo!
