Ivan ga odvraćaše: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" Ali mu Isus odgovori: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" (Mt 3, 13 – 17)
U novoj liturgiji božićno se vrijeme zaključuje blagdanom Krštenja Gospodnjega. Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Svaki je kršćanin „u Krista" kršten, postaje drugi Krist. Pomazan je Duhom Svetim. I nad njim Otac progovara svoju riječ: „Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina!" I on je – u Kristu i po Kristu – očev sin i kćer. Stoga danas pjevamo u hrvatskoj božićnoj himni „Narodi nam se": „Danas se krsti Krist na Jordanu – krštenje svoje s njime slavimo!"
Mesija sluga Božji jest sama blagost i dobrota. On donosi „pravo narodima". On nas oslobađa od tmine. On je svjetlo svijeta. On je miljenik Očev. Poput grešnika svoga vremena i Isus ponizno prima od Ivana krst pokore. Tom prilikom Otac u njemu obznanjuje svoga Sina. Blagovijest započinje tom porukom: „Isus Krist je uistinu Sin Božji!"
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim Ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu, upravo te s toga molimo da vazda ostanemo u tvojoj Ljubavi. Amen.
