- To su uglavnom bile manje grupe djece, odnosno dvije do tri, četiri eventualno obitelji. Prošle godine me pitao momak iz Društva prijatelja Hajduka Ivan Ivanac da kad bi oni organizirali ljetovanje za djecu iz Vukovara, jesam li za. Naravno da sam pristao odmah - kaže Mišić za HRT.
I krenuo na posao - rezultat: 39 obitelji ljetovalo je u Omišu, jedna obitelj u Makarskoj i jedna u Vodicama i to uz niz za njih organiziranih aktivnosti. Jedna od njih je i sedmeročlana obitelj Matić.
- Tom je putovanju prethodila online nastava, karantena, tri mjeseca su svi bili u kući, ja radim od kuće, suprug od kuće i njih četiri su bile na online nastavi tako da nas je taj put vratio u život - govori Silva Matić.
Njihove djevojke pamtit će to ljeto. Ivani se dojmilo putovanje vlakom, bilo joj je zapravo prvo u životu. Miji je bilo uzbudljivo što su nekamo putovali. Mihaela je naučila plivati...
- Sve su odlični đaci, sve su u glazbenoj i nagrade osvajaju i na državnim natjecanjima i na svim ostalima, tako da su zaslužile to, a teško je priuštiti sve to, kao obični ljudi gotovo nemoguće - kaže Vedran Matić.
Ne radi se o socijalno ugroženim obiteljima, nego o obiteljima koje si zbog raznih okolnosti ne mogu priuštiti ljetovanje. Šesteročlana obitelj Korov svaku zarađenu kunu troši na terapije i lijekove svoje osmogodišnje Karle.
- Da nije bilo gospodina Predraga, ne bi ni išli na more, ne bismo jednostavno mogli, tako da uz njegovu pomoć smo otišli, uživali i hvala mu - poručuje Ivica Korov.
Do te je obitelji Predrag Mišić došao preko Udruge "Tko se boji sutra još" kojoj pomaže od samih njenih početaka. Sve veće donacije za rad i opremanje udruge za pomoć i podršku roditeljima djece s teškoćama u razvoju odradio je upravo on.
- Teško je i naći danas nesebično davanje, a pogotovo na ovako jednostavan način gdje te netko nazove i spoji te s ljudima koji žele pomoći. Od Dubrovnika, Korčule, Rijeke, meni se zažario mobitel u jednom vremenu kad sam mislila da odustajemo - govori Maja Prakaturović, predsjednica Udruge "Tko se boji sutra još''.
Zbog njega dugi niz godina mnoge donacije pronalaze put i do vukovarske udruge Golubica.
- On prepoznaje naš rad, zna da svaka kuna koja se uloži u donaciju ide upravo za korisnike, znači to su baš konkretne stvari koje njima trebaju - kaže Ines Škrbac, tajnica UZOSIO Golubica.
O njemu se ne može čuti ništa osim riječi hvale. A sebe nikada ne bi tako opisao, skromnost je još jedna od njegovih vrlina.
- Ne bih sebe nazvao herojem, daleko je to od heroja, ja radim to zato što jednostavno osjetim poriv i jednostavno zato što mogu pomoći ljudima - poručuje i dodaje:
- Nikad ja to ne bih mogao sam napraviti da nema ljudi diljem Hrvatske, diljem svijeta rekao bih, na kraju krajeva, to su moji prijatelji koji mi se jave i kad god treba nešto pomognu.
I baš zato on i je - ponos Hrvatske.
