Osjećala je još veći strah kada su joj liječnici savjetovali pobačaj. Kaže da se zbog njih osjećala krivom jer želi svoje dijete te je sumnjala u svoju sposobnost da brine o djetetu s posebnim potrebama.
No, ova Kanađanka kaže da je znala da ne može pobaciti svoju kćer Ivy, a najviše joj je pomogla podrška supruga i roditelja, piše Lifenews.
„Ostatak trudnoće bila sam paralizirana strahom i brigom, ali moja se perspektiva počela mijenjati“, rekla je. „Stvari su se jednostavno poklopile. Osjećala sam da je tako ispravno. Osjećala sam se kao da je svemir odabrao da baš ja, od svih majki, budem Ivyna mama.“
Ispričala je da je bila trudna 19 tjedana kada je saznala da nešto nije u redu s njezinom kćeri. Njezin je suprug bio na službenom putu, pa je majka išla s njom na ultrazvuk. Iako je pregled trajao duže nego obično, kaže da nisu posumnjale da nešto nije u redu.
Sutradan ju je nazvala primalja s lošim vijestima. Roditelji su otpratili Vanessu na sastanak s primaljom kako bi dobili više informacija.
„Mislim da nisam prestala plakati od trenutka kada me nazvala primalja, pa sve dok nismo stigli u njezin ured. Strašno sam se bojala da ću izgubiti bebu. Kada sam s mamom sjela na parkiralište ispred primaljina ureda, pripremajući se na ulazak, mama mi je rekla: Vanessa, što god da je, prebrodit ćemo to.“
Prvo što je primalja spomenula jest da je moguće da će beba imati rascjep usne, prisjetila se McLeod.
„Ponadala sam se da je to sve. To je sitan problem, estetski… No, nije bilo tako.“
Primalja je rekla da beba pokazuje znakove srčanih problema te da joj je jedna bedrena kost zakrivljena i kraća od druge. Naposljetku, rekla joj je da njezina beba nema ruke.
„Osjećala sam se kao da me netko udario u trbuh“, prisjeća se. „Ostala sam bez daha. To me u potpunosti uništilo i jauci su sami izašli iz mene, a maštanja o mojoj savršenoj bebi su nestala.“
Međutim, nakon izlaska iz ureda, njezin je otac imao samo riječi ohrabrenja.
„Ona će biti blagoslov za našu obitelj. Mislim da našoj obitelji treba netko poput nje. Toliko će nas toga naučiti.“
Nedugo nakon, ona i suprug otišli su u dječju bolnicu u Vancouveru gdje su se sastali sa stručnjacima kako bi razgovarali o stanju njihove kćeri. Iznenadilo ih je ono što se tada dogodilo.
Vanessa je napisala:
„Mislila sam da ćemo tog dana dobiti odgovore, da će nam liječnici reći zašto se to dogodilo, što je bio uzrok i koji nam je sljedeći korak. No, svi su sastanci bili veoma razočaravajući te su nam liječnici stvorili više pitanja nego što su ponudili odgovora. Cijelo je iskustvo bilo prožeto negativnošću.
Užasno mi je žao što sastanci nisu prošli drugačije, što nam nitko nije rekao da će sve biti u redu i da će naša mala djevojčica biti prekrasna i savršena te da će biti nasmiješena i živjeti život ispunjen ljubavlju.
Voljela bih da sam tada znala ono što sada znam. Voljela bih da mogu ukloniti svu brigu, bol i strah koji sam tada osjećala. Umjesto svega toga, dobili smo poražavajuće vijesti. Oduzeli su nam svu nadu.“
Vanessa kaže da je bila šokirana kada su im liječnici savjetovali pobačaj. Iako je McLeod bila 'pro-choice', nikada nije razmišljala o pobačaju.
„Kada smo suprug i ja rekli da ne želimo pobaciti, medicinski genetičar je rekao: „Razmislite o njezinoj kvaliteti života. Neće imati ruke.“
No, njezin ju je suprug utješio i rekao da će sve biti u redu. „Učinit ću sve za nju“, rekao joj je. „Izgradit ću joj bilo što. Želim je. Učinit ću sve što treba. Brinut ću o njoj do kraja života.“ Te su joj riječi dale nadu.
Nakon nekoliko mjeseci, na svijet je stigla Ivy. Preuranjeno, ali bila je predivna i apsolutno vrijedna truda.
„Kada se rodila i kada sam je primila u ruke, osjetila sam mir“, rekla je Vanessa. „Kada je otvorila oči i pogledala me po prvi put, znala sam da je upravo ondje gdje treba biti.“
McLeod je rekla da želi da svijet zna da je njezina kćer dragocjena bez obzira na to kako izgleda ili što je u stanju učiniti.
„Netko ima plave oči, netko zelene. Netko ima plavu kosu, netko smeđu. Netko se rodi s rukama, a netko bez“, rekla je. „Nadam se da ću joj uvijek moći reći da njezin život ima smisla i da će uvijek biti ispunjen ljubavlju, bez obzira na njezin izgled ili njezine sposobnosti.
Prevela Erika Radovic|Medjugorje-info.com
