Naime, Lucija ima 25 godina i ova korizmena kampanja inicijative 40 dana za život, njena je prva kampanja u kojoj je i sama koordinatorica i voditeljica virovitičkog molitvenog tima. Zanimalo nas je, a s obzirom na brojne predrasude, kako jedna tako mlada žena ima hrabrosti stati nasuprot ‘prava žena’ a koja, bar sudeći po aktivizmu posljednjih godina obuhvaća i ono što je najstrašnije – pobačaj nevinog djeteta u majčinoj utrobi.
Lucija imaš 25 godina i cijelu korizmu stajat ćeš pred bolnicom i moliti za nerođene i njihove obitelji. Zašto?
Zato što je to potrebno, djeca neprestano umiru od pobačaja. Svake sekunde umre jedno dijete. Nevino, maleno djetešce koje nije za ništa krivo, a ubijeno je na tako stravičan način. Ljubav prema toj djeci i majkama me potiče da molim za njih, svjesna sam i upoznata s načinom na koji ta djeca umiru, upoznata sam s užasnim posljedicama koje pobačaj ostavlja na majkama. Ali posljedice se odražavaju i na oca, na cijelu obitelj. Svi smo obuhvaćeni posljedicama pobačaja, kada uđete malo dublje u tematiku shvatite da su posljedice dugotrajne i da utječu na puno pitanja u daljnjem životu te žene koja je napravila pobačaj. Kako sam sve više otkrivala što je to pobačaj, o njegovim posljedicama tu sam sve više uvidjela koliko je to veliki problem kojeg ljudi nisu svjesni a potrebno ih je osvijestiti. I bez svih saznanja, činjenica da se ubijaju djeca dovoljna je da nam se probudi želja da djelujemo u nekom pokretu za život ili jednostavno budemo za život.
Kako si prepoznala da je apostolat za život ono u što te Bog poziva?
Stavio mi je u srce ljubav prema tom apostolatu, žar za to. Kada sam prvi puta sama molila pred bolnicom osjećala sam da radim nešto veliko i važno, uz svu tu nelagodu koja se pojavljuje kada na tako javnom mjestu molite osjećala sam da želim biti na tom mjestu i da želim svojim djelovanjem osvijestiti nekoga, potaknuti nekoga na razmišljanje ili možda da se netko priključi.
Kako se s ovim pozivom nosiš među svojim vršnjacima? Razumiju li što činiš?
Pa najčešće mislim da to nije potpuno razumijevanje toga što činim. Osobno u mojoj okolini moji vršnjaci podržavaju to što radim ali mislim da ne razumiju dubinu toga, zašto je važno da se zaustavi pobačaj, jer smatram da svatko tko razumije dubinu tog problema pridružio bi mi se u molitvi. Nastojim otvoreno govoriti u svojem društvu o ovoj temi jer smatram da su mladi ti koji su od velike važnosti da se pobačaj zaustavi.
Ovo je tvoja prva kampanja, a u kojoj si ti voditeljica i vodiš jedan molitveni tim. Što očekuješ od ove kampanje?
S obzirom na to da se tek uhodavam u novu ulogu, prvenstveno očekujem da dobro odradim svoj dio kao voditelj i nakon ove kampanje budem potpuna za tu ulogu. Sada je to sve još uz mentorstvo bivše voditeljice, sada koordinatorice za Slavoniju Marije Petrović.
Po tvom mišljenju, zašto je ova borba za život važna?
Prvenstveno zato što je to život! Život započinje začećem, ta ista osoba koja je u tom trenutku začeta ima istu vrijednost i u trećem mjesecu svoga života u majčinoj utrobi, ima istu vrijednost i kada se rodi, i kada je tinejdžer i kada ima 60 godina. To je ista osoba u svim fazama života i njezin život ima istu vrijednost. Moramo shvatiti da je težina ubojstva nerođenog djeteta ista kao i kada ubijemo osobu u bilo kojoj drugoj fazi života izvan majčine utrobe. Nemamo pravo prekinuti život i ni u kojem slučaju to nije opravdano.
Postavljam ti pitanje koje mnogi postavljaju: zašto molite pred bolnicama, a ne u crkvi ili doma?
Ova inicijativa je proizašla iz molitve, prvenstven smo pred bolnicom zato što Bog želi da tamo budemo i da tamo molimo. Bog je upravo preko molitve pred bolnicom učinio nebrojena čudesa, od spašene djece, prestanka izvođenja pobačaja u bolnicama, obraćenja onih koji su izvodili pobačaje, iscjeljenja srca majki i očeva, i brojna druga. Bog jednostavno želi da budemo tamo, da mirno i ponizno molimo, postimo, osvješćujemo lokalnu zajednicu i kroz taj jednostavan čin nastaje val milosti i uslišanih molitava.
Zašto ne molite za rođene, djecu bez roditelja i siromašne?
Najveći rušitelj mira danas je pobačaj. To su riječi Majke Terezije. Sva ova pitanja su važna i potrebna molitve ali mir na ovaj svijet neće se spustiti dok je svake sekunde ubijeno jedno dijete. Svakako većina od ovih pitanja se dotiču i nas, molitva za rođene je uvijek prisutna gdje molimo za majke, očeve, obitelji, osobe koje izvode pobačaje i sl. Naime, za djecu bez roditelja posebno smo molili prošle kampanje kada je tema bila udomiteljstvo, gdje smo, svatko u svojem gradu, organizirali tribine o udomiteljstvu te poticali ljude na udomljavanje. Sigurna sam da se kroz kampanje gdje mene još nije bilo doticalo i siromašnih i drugih važnih problema današnjice.
Kao mlada djevojka, kako gledaš na djevojke koje se bore za „prava žena“ na abortus? Što vidiš u tom aktivizmu?
Smatram da su u velikom neznanju, bore se za smrt u vlastitim utrobama dok ni ne znaju što bi im ta smrt nevinog, njihovog djeteta donijela. Pročitala sam brojna svjedočanstva žena koja su pobacile, tuga, žaljenje, krivnja, depresija, razorene obitelji, brak, samo su neki od problema koji su nastali dok su se pokušavale riješiti „problema“ koji nije nikada problem, djeteta. Da svaka od tih žena zna koliko je pobačaj rizičan, koje posljedice može ostaviti na njezinom tijelu, na njezino zdravlje, zapitala bi se da li to pravo želi za sebe ili za bilo koju drugu ženu.
Koja je temeljna poruka koju bi htjela poslati mladim ljudima današnjeg vremena?
Puninu života i radost nećete pronaći nigdje drugdje osim kod Gospodina. Zato ga tražite i on će vam doći, samo pustite da djeluje u vašem životu i sve će vam dalje biti jasno! Dođite pred bolnice naših gradova, istupite u molitvi za najmanje od nas i Gospodin će se obilno proslaviti, zaključila je za portal vjera.hr.
