Ova priča ( koju je nedavno objavila Agencija Fides) već je poznata cijeloj župi Doripara u Gazipuru, gradu u blizini bangladeške prijestolnice Dhake. Doista, ne susreće se svaki dan obitelj s pet kćeri i nećakinjom redovnica, piše Aleteia.
Tako je: pet sestara iz obitelji sa sedmero sestara e, kao i jedna njihova sestrična, ali sve u različitim samostanima.
S. Linsa živi u Khulni, gdje je poglavarica jedne zajednice. S. Mary Supriti radi kao ravnateljica srednje djevojačke škole Bottomley Home u glavnom gradu Dhaki. Starija sestra, s. Hedwig, bila je poglavarica u Suihariju i nedavno je završila mandat, dok je s. Beena sada generalna poglavarica svoje redovničke kongregacije. Konačno, sestra Lisbetha misionarka je u Kongu, gdje je i poglavarica Misionarkama ljubavi. Njihova nećakinja, s. Lawrensa, radi kao pomoćnica ravnatelja srednje djevojačke škole u Dhaki
Sve su na različitim mjestima, ali su ipak ujedinjene.
“U redovničkom životu ponekad se susrećemo s brigama i izazovima, ali ostajemo u zajednici, dijelimo radosti i patnje. Pomažemo jedna drugoj u duhovnom rastu te se podržavamo. Također smo povezane preko društvene mreže Facebook gdje na Messengeru imamo grupu koja nam pomaže ostati u kontaktu”, kazala je s. Beena.
Na pitanje kako se u njima javio redovnički poziv, s ganućem su se prisjetile preminulih roditelja koji su im u svojoj jednostavnosti ostavili životnu baštinu kojom su se sestre vodile: “Ljubav prema Bogu i bližnjemu nikada nije gubitak vremena”.
Otac im je bio seoski poglavar i flautist, a majka domaćica; oba roditelja "uvijek stavljaju Boga na prvo mjesto", kažu za Fides. “Majka nam je bila pobožna žena, a otac seoski poglavar. Odgajali su nas da vjerujemo u Boga. Bez večernje molitve nismo mogli večerati. Majka nam je jednog dana pričala o primjeru svete Terezije iz Lisieuxa, čije su četiri starije sestre slijedile nju u izboru posvećenog života.”
S. Mary Supriti, najmlađa među njima, kaže: „Za vrijeme mog djetinjstva u našoj je obitelji vladala molitvena atmosfera. Naši su nas roditelji nadahnjivali da uvijek tražimo Isusovu blizinu. Navečer smo zajedno molili krunicu. Obiteljska veza mi je puno pomogla u mom pozivu”, objašnjava za Fides. “Moje starije sestre pokazale su mi jednostavan i svet život i iznad svega sretan život. Njihov rad, njihova dobrota i milosrđe privukli su me i odabrala sam redovnički život.”
Mary Supriti je kao najmlađe dijete jako voljela svog oca i obrnuto. “Moj otac je patio zbog rastave kad sam otišla iz naše kuće, ali me nije spriječio.” Jednostavno je rekao svojim kćerima da ne rade ništa zbog čega bi se obitelj osjećala posramljeno. “Danas smo svi sretni i uživamo u svom posvećenom životu, čuvajući u srcu nauk svojih roditelja, osobito pouzdanje u Boga u svakom trenutku i u našem svakodnevnom životu”, zaključile su pet časnih sestara.
Otac Kajol Joachim, župnik Doripara, rado priča nevjerojatnu priču o ovoj obitelji. Kaže da je iz njegove župe od 3500 katolika izašlo šest svećenika, 10 redovničke braće i 49 redovnica. “Činjenica da u obitelji ima šest časnih sestara je naravno izvanredna činjenica. Vjerujem da su roditelji odigrali temeljnu ulogu u odgoju djece s Božjom ljubavlju. Ali djevojke su također mogle promatrati živote drugih časnih sestara i svećenika”, kaže.
