Sveti Ivan Pavao II. je imao teško djetinjstvo i pretrpio je gubitke svojih najdražih. U dobi od samo devet godina izgubio je majku, a nekoliko godina kasnije umro mu je i jedini brat Edmund, piše Svjetlo Riječi.
Foto: Papa Ivan Pavo II. na bratovom grobu
Edmund Wojtyła bio je liječnik, a njegov primjer nesebične ljubavi ostavio je trajan utjecaj na njegova mlađega brata Karola. Diplomirao je na Sveučilištu Jagiellonian 1930. godine, a već sljedeće godine počeo je raditi kao liječnik u Državnoj bolnici u Bielsku. Bio je istaknut po svom predanom liječničkom radu.
U vrijeme kada je vladala epidemija šarlah groznice, unatoč rizicima po svoje osobno zdravlje, Edmund je nastavio raditi svoj posao ne mareći za to što sebe dovodio u opasnost. Prema svjedočenju vatikanskoga novinara Alessandra Gisottija, Edmund je ostao zapamćen kao dobri Samarijanac.
„Edmund je poljski liječnik koji je svoj život završio liječeći pacijente oboljele od šarlah groznice – bolesti za koju u to vrijeme nije postojalo cjepivo. Mladi je liječnik bio svjestan posljedica, ali poput milosrdnoga Samarijanca nije mislio na sebe, nego samo na one kojima je pomoć potrebna. Sveti Ivan Pavao II. kasnije se prisjećao i priznao kako je Edmundova smrt za njega bila veliki šok i to ne samo zbog dramatičnih okolnosti koje su ga okruživale, nego i zbog prerane smrti majke što ga je „natjeralo” da vrlo brzo postane zrelija osoba. 'Edmund je umro u dobi od 26 godina što je imalo snažan utjecaj na mene. Pokazao mi je što znači žrtvovati nečiji život za dobro drugoga', izjavio je jednom prilikom sveti Papa. Stoga, nije čudno što je sv. Ivan Pavao II. tijekom svoga pontifikata i svećeničke službe često posjećivao bolnice i iskazivao osobitu brigu prema starijim osobama. Primjerice, bio je u bolnici Gemelli u Rimu i kao posjetitelj i kao pacijent, a jednom je u šali izjavio kako će tu premjestiti papinsku rezidenciju.”
Posebno poštovanje i ljubav je Sveti Otac za života iskazivao zdravstvenim djelatnicima, a jednako tako i oni prema njemu.
