Mladići su bili umorni i zaspali su nakon nekoliko kilometara tijekom kojih su razgovarali o pobjedi na nogometnoj utakmici. Dva sata kasnije ponovo su počeli razgovarati, prazneći boce coca-cole. Razgovor se sve više i više razvijao, a mene su promatrali sa zanimanjem, kao da su mislili: tko bi to mogao biti? Nisam ulazio u razgovor, jer sam pripremao konferenciju koju sam trebao održati po svom dolasku.
Kad se činilo da će razgovor zastati, profesor upita: "Uskoro ćete završiti školu. Kakvi su vaši planovi?" Jedan je od mladića, ne razmišljajući dugo, odgovori: "Ne znam, čekam da mi otac kaže što očekuje od mene. Nemam nikakvu ideju...Tko će znati? To je vrlo zamršeno: više volim da mi se kaže. Neću se uznemiravati."
Drugi je uzeo riječ: "Nisam puno o tome razmišljao i neodlučan sam, ne znam što odabrati: biti trgovac ili službenik u mjenjačnici? Ne znam gdje je zarada veća, a da se radi manje... Jedna me samo stvar zanima: sigurnost, miran i ugodan život; sve ostalo nema veliku važnost."
Treći se doimao kao da mu je neugodno, šutio je i činilo se da je htio izbjeći odgovor; druga dvojica su ga radoznalo promatrala. Malo zatim profesor ga upita: "A ti, Franko, što ćeš ti raditi?" "Ni ja nisam siguran, mislio sam provesti određeni broj godina negdje u Trećem svijetu; želio bih svojim radom služiti onima koji trpe."
Njegovi su sudrugovi raskolačili oči kao da su htjeli reći: "Franko, ti si lud!" Profesor je dalje upitao: "Kako ti je ta ideja došla u glavu?" "Ne znam", odgovorio je zbunjeno Franko, "ali to je ideja koja je u meni prisutna već više mjeseci; mislite li da je to ludost?" "Ne, nije to ludost, ali da je neobično, jest; ipak, vjeruj mi, Franko, ja ti se divim."
Više nisam mogao šutjeti i rekao sam potiho ono što sam mislio: "To je izvanredno, Franko, slijedi ono što ti srce savjetuje, jer to je najbolji izbor." Moja četiri sudruga na putu gledala su me - a zatim su nastavili razgovarati o nogometu.
I ja sam pustio taj razgovor, ali sam počeo razmišljati o načinu na koji su ova trojica mladića jasno izrazila uobičajene stavove današnjih mladih:
- Ima onih koji ne misle, koji se prepuštaju da ih nose događaji, koji nastoje ne brinuti se: zašto bi se uznemiravali? Tako se lijepo može bezbrižno živjeti!;
- Ima onih čiji je jedini cilj zaraditi novac uz što manji napor; onih čije je srce sebično: "Ja ću nastaviti svoj put, a drugi neka misle što hoće." Oni misle da novac donosi sreću, vjeruju propagandi privida, obećanjima reklama, čaru zabave...
- Konačno, ima i onih čije je srce plemenito i koji žele biti od koristi drugima, pomoći onima koji trpe, služiti čak i pod cijenu osobne žrtve...
