Sjetimo se da Sveto pismo kaže: Da su tvoji grijesi crveni kao purpur, postat će bijeli kao snijeg. Izaija, prorok, kaže da je Isus uzeo na se naše dugove i naše grijehe i krivice. Zbog naših krivica On je bio ranjen i raspet, Njegove su nas rane iscijelile. Isus kaže da svatko tko u Njeg povjeruje ima život vječni i da će ga On uskrsnuti u Posljednji dan. On je uvijek opraštao grijehe. govorio je da će se čovjeku oprostiti svi grijesi koje je učinio protiv Sina čovječjega. Jedino grijeh protiv Duha Svetoga se ne može oprostitit. To je grijeh kad čovjek ne želi vjerovati da je Bog dobar i da je veći od naših grijeha te da je njegovo milosrđe beskrajno. To znači da se svaki grijeh može oprostiti.
Nakon što si čuo Božju riječ i bar pokušao povjerovati, dobro je da se pokušaš pokajati za svoj grijeh i poći na ispovijed. Ili, pogledaj Isusov križ i mirno ponavljaj: Ti si uzeo na se moje grijehe. Nakon toga se poput malog djeteta pokušaj u mislima, u duhu i mašti, uvući u jednu od Isusovih rana. Ta je rana garancija da je tvoj grijeh oprošten. dobro je zatim ponavljati iz Vjerovanja apostolski članak vjere koji glasi: Vjerujem u oproštenje grijeha. Postavi si zatim pitanje: Bi li te tvoja majka ikada mogla ubiti ili baciti u more? Pa čak kad bi to i ona mogla učiniti, Bog kaže da On nikada čovjeka neće ostaviti. Treba svakako ponovo i ponovo moliti da povjeruješ u oproštenje grijeha. Ponekad u oproštenje treba uskočiti. To je kao skok dječaka koji se spaio u naručju svoga oca.
Anegdota, naime, kaže da je usre noći izbio požar u jednoj dvokatnici. Peteročlana obitelj, otac, majka i dvoje male djece požurili su niz stepenice i izletjeli na ulicu. No, kad su izišli otac je zapazio da petogodišnjeg sina nema među njima. Razgledavao je gdje je i pitao, našto mu je odgovorila kćerka da je braco otišao na drugi kat umjesto s njima dolje, na ulicu. Otac je potrečao, ali stepenice su već pale zbog vatre. Sve je bilo prepuno dima, nemoguće je bilo doći do drugog kata. UOčajan je izletio na ulicu i pogledao prema drugom katu. Uto se otvori prozor na durgome katu i petogodišnji sin s prozora viknu ocu: Tata, spasi me.
Otac na trenutak u nedoumici razmisli što da učini, a onda potrči pod prozor, raširi ruke i vikne: Sine, skoči! Tate će te dočekati i sve će biti u redu. Sin pogleda dolje, a onda vikne: Tata, ali ne vidim te od mraka i dima, kako ću skočiti u tvoj naručaj? Otac nato odgovori: Skoči, sine! Ništa zato što ti ne vidiš, ja vidim tebe i sve će biti u redu. Sin skoči u očev naručaj i bio je spašen.
Ma kako bio težak tvoj grijeh, imaj povjerenja u Očevo milosrđe koje je uvijek kao mreža prostro pod tobom. Ono je poput tuku koje te žele dočekati. Iako te tvoja savjest optžuje i rane grijeha bole, iako se ne možeš uvjeriti da bi ti se moglo oprostiti, skoči u naručaj Božji, u povjerenje Očevo. Jednostavno odluči da ćeš vjerovati u oproštenje grijeha. Tako ćerš spasiti svoje ranjeno srce. Tako ćeš skočiti u vjeru koja ti kaže da je Božje milosrđe uvijek veće od tvog najvećeg grijeha.
Podsjeti se i na Isusovu priču o izgubljenom sinu. Iako je taj sin sve što mu je otac dao upropastio i rasuo, otad ga je čekao, zatrčao mu ususret, izljubio ga, presvukao ga i u njemu u čast priredio veliku gozbu. Bog je nevjerojatno, iznenađujuće dobar. Ili, sjeti se Isusove priče o izgubljenoj ovci. Isus je traži, nađe je zapletenu u kamenjar i trnje, uzima na ramena i nosi kao trofej prizivajući susjede da se raduju jer je našao izgubljenu ovcu.
Ti si taj izgubljeni sin kome se otac raduje i snjime i cijelo Nebo. Ti si izgubljena ovca i Isus te traži i želi nositi na ramenima kao dijete i biti tvoj prijatelj. Bog uživa u praštanju, kaže crkvena molitva. On je žalostan, ne vjeruješ li Mu da je tako dobar. Odluči više ne griješiti i osjetit ćeš olakšanje. Gledaj u Njegov križ i ponavljaj: Gle, tako si me volio. Prihvati u duhu Isosovu ispružena ruku i reci: Dobro, vjerujm ti da si mi prijatelj, da me voliš.
Evo, računaj na mene. Čini tako svaki dan, dok ne osjetiš kako se sloboda i radost nastanjuju u tebi."
Povratak nade, Tomislav Ivančić
