Znao je da je put do mjesta gdje je živio Bog bio dug, stoga je spakirao u svoj kovčeg vrećicu čipsa i šest bočica soka i krenuo na put. Nakon otprilike tri bloka upoznao je jednu staru ženu. Sjedila je u parku promatrajući golubove. Dječak je sjeo kraj nje i otvorio svoj kovčeg. Upravo se spremao popiti sok kad je primjetio da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čips. Zahvalno ga je prihvatila i nasmješila mu se. Njen osmjeh je bio toliko lijep da ga je dječak poželio ponovno vidjeti, te joj je ponudio sok. Ponovno mu se nasmiješila. Dječak je bio oduševljen!
Sjedili su tamo cijelo popodne jedući i smijući se, a da nisu izgovorili niti riječ.
Kako se sumrak približavao, dječak je shvatio da je umoran te je ustao kako bi krenuo kući; ali nakon što je napravio nekoliko koraka, okrenuo se, otrčao natrag i zagrlio staricu. Ona mu je uzvratili najvećim mogućim osmijehom.
Kad je dječak otvorio vrata svoje kuće, njegova majka je bila iznenađena njegovim radosnim izgledom lica. Upitala ga je, „Što si danas radio da si tako sretan?“ „Ručao sam s Bogom.“, odgovorio je dječak. I prije nego što je njegova majka uspjela reagirati, dodao je, „Znaš što? Ona ima najljepši osmjeh koji sam ikad vidio!“
U međuvremenu, starica, isto tako blistava od radosti, vratila se u svoj dom. Njen sin je bio zapanjen izgledom mira na njenom licu, pa ju je upitao: „Majko, što si danas učinila da si tako sretna?“ „S Bogom sam jela sam kukuruzni čips u parku.“ I prije nego što joj je sin odgovorio, dodala je, „Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.“
Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmijeha, lijepe riječi, slušanja, iskrenog komplimenta ili najmanjeg čina brižnosti, koji imaju potencijal da preokrenu život. Ljudi dolaze u naše živote s razlogom, na kratko vrijeme ili za cijeli život. Prigrlite ih sve jednako!
Ručajte s Bogom..........i ponesite čips.
