Dječače!
-Tko je to?
-To sam ja, Isus.
-Zašto si ti tu? Nisi li još mrtav.
-Ne, tijelo mi je mrtvo.
-Nije li to isto?
-Ne. Osjećaš li ikada, kao sada, neku toplinu u srcu, neki poziv?
-Da, ali...
-Ja ne mogu umrijeti. Sve dok sam u tvom srcu i dok me se ljudi još sjećaju. Nažalost, oni su me ubili i sada me sve više zaboravljaju. Bojim se da ću ih izgubiti.
-A zašto bi oni to učinili?
-Jer misle samo na sebe i na svoje potrebe.
-Mogu li ja ikako pomoći vratiti vjeru?
-Naravno da možeš. Ali još si malen. Razgovarat Ćemo dok odrasteš, još nije vrijeme. Samo, nemoj me zaboraviti i krenuti u loše društvo.
-Neću. Ali čekaj, kako da ti se obratim?
-Predaj me sebi i moli mi se. Kad ti je teško i kad si radostan. Tada ćeš osjetiti moju moć. Kao što ptice nebeske lete i ne znaju za me, ali osijećaju da ih nešto vodi. A sada me ispričaj, moram ići.
