Dragi prijatelju! Želio sam ti pisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš poželjeti i sa mnom tako šetati. Naslikao sam zalaz sunca za završetak tvog dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam, nisi me zvao, a ipak ja te i dalje volim!
Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam te zagrliti. Spustio sam mjesečinu do tvog lica, rasula se po tvojim obrazima kao tisuće suza. Uza sve to nisi mislio na mene, a ja sam te želio utješiti. Slijedećeg jutra raspršio sam sjajan izlazak sunca u veličanstveno jutro, sve to za tebe! Ali ti si se probudio kasno, a zatim odjurio za svojim obvezama, nisi ni pomislio na mene, a kamoli pogledao što sam ti priredio. Moje nebo je postalo oblačno, a moje suze pretvorile su se u kišu.
Volim te, zaista te volim!
Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi mogle pjevati. Htio sam te oduševiti sunčevim zracima i slatkim mirisom prirode. Htio bih da znaš da je moja ljubav prema tebi dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što treba tvoje srce. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo do tebe i koliko brinem za tebe!
Moj te Otac također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se također brine za tebe. Očevi su ti jednostavno takvi. Molim te javi mi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću te čekati, jer te volim!
Tvoj prijatelj, ISUS
