"Odoh na sekundu oprati tanjure koji su ostali u sudoperu" - rekoh mu.
Pogledao me je kao da sam mu rekao kako sam krenuo sastaviti svemirski brod. Reče mi, diveći mi se, ali pomalo zbunjeno: " Dobro za tebe što pomažeš svojoj ženi! Kada ja to napravim, moja žena to ne cijeni. Jedne nedjelje sam obrisao pod, od nje ni hvala."
Vratio sam se sjesti s njim i objasnio mu kako ja ne pomažem svojoj ženi. Mojoj ženi ne treba pomoć, treba joj partner.
Ja sam partner u kući i zbog tog partnerstva su podijeljeni zadaci, ali se sigurno ne radi o pomoći u kući. Ja ne pomažem svojoj ženi očistiti kuću, zato što i ja živim tu i moram je i ja čistiti. Ja ne pomažem svojoj ženi kuhati, zato što i ja želim jesti pa moram i ja kuhati. Ja ne pomažem svojoj ženi oprati suđe poslije jela, zato što sam i ja koristio to suđe. Ja ne pomažem svojoj ženi oko djece, zato što su to i moja djeca i moja je uloga biti otac i roditelj. Ja ne pomažem svojoj ženi prostirati i peglati veš, zato što je to i moj veš i veš moje djece. Ja nisam pomoć u kući, ja sam dio kuće.
A što se tiče cijenjenja urađenog posla, pitao sam ga kada je posljednji put svojoj ženi, nakon što je završila s čišćenjem kuće, pranjem veša, nakon što je promijenila posteljinu na krevetu, okupala djecu, skuhala, organizirala itd., rekao hvala? Ali hvala tipa :"Wow. Ženo moja! Fantastična si!" - Čini ti se apsurdnim? Izgleda ti čudno?
A kada si ti, jednom u 100 godina, očistio pod, očekivao si minimum nagradu za izvrsnost, sa puno slave. -Zašto? Da li si ikada mislio o tome, prijatelju?
Možda zato što je, po tebi, sve to njena obaveza? Možda zato što si navikao da se sve to ona obavi, a da ti ne moraš ni prstom mrdnuti?
Dakle cijeni kao što bi volio da tebe cijene, na isti način i s istim intezitetom.
Pruži ruku, ponašaj se kao pravi partner, a ne kao gost koji je došao samo jesti, spavati i oprati se…OSJEĆAJ SE KAO KOD KUĆE U SVOM DOMU. W.D.
Prijevod s talijanskog D. ATANACKOVIĆ, prilagodila hrvatskom P. Tomić
