Tada je kanadski evanđelist Bill Prankard poveo nekoliko inuitskih obraćenika s područja Kanade da svjedoče svojim prijateljima Eskimima u Rusiji. Putujući helikopterom od sela do sela, mnoge su doveli Kristu.
Izniman Božji pokret dogodio se među Inuitima u arktičkom krugu. Krajem prošlog tisućljeća, Kanadska je vlada Inuitima odnosno Eskimima službeno dodijelila teritorij sjeverno od Hudsonova zaljeva pod nazivom Nunavut. Spomenuti teritorij, veličine zapadne Europe, nastanjuje tek oko 30 000 stanovnika i to uglavnom zbog prometne izoliranosti te okovanosti ledom tijekom većeg dijela godine. Od devetnaestero ljudi koji su izabrani da upravljaju Nunavutom, većina su kršćani. Istovremeno, kršćanske crkve u Nunavutu rastu, revno šireći evanđelje među tamošnjim stanovništvom. Uzevši u obzir da su kulturom Inuita oduvijek dominirali vračevi s okultnim moćima, tzv. šamani, kako se dogodio ovaj Božji proboj?
Još pedesetih godina prošlog stoljeća Inuite su počeli pohoditi misionari. Iako izrazito miroljubivi, Eskimi su u početku pružali otpor prema vjeri u Krista i to pretežito zbog loših iskustava s osvajački raspoloženim bijelcima pohlepnima za naftom i zlatom. Kako su bili svjesni duhovnog svijeta, znali su sve o 'anagkoku', šamanskoj moći koja ljude čini bolesnima i uzrokuje pojavljivanje zlih duhova u vidljivu obliku. Upravo zbog toga misionari su naišli na pozitivan odjek kod Eskima, govoreći im o Kraljevstvu Božjem, o duhovnom ratovanju i o Crkvi kao Kristovu tijelu. Uspjehu kršćanskih misija uvelike su pridonijele hrabre žene poput Kayy Gordon i Lynn Patterson, podigavši među Inuitima nove generacije Božjih ljudi. Obilazeći mnoge kršćanske crkve, James Arreak i Billy Arnaquq kasnije su otkrili kako su na nekim područjima Kanade gotovo polovina populacije Inuita predani kršćani.
Eskimi pak na drugom dijelu arktičkog kruga, u Rusiji, sve su do sredine 90-ih godina 20. stoljeća bili u potpunosti izolirani od Božje riječi. Tada je kanadski evanđelist Bill Prankard poveo nekoliko inuitskih obraćenika s područja Kanade da svjedoče svojim prijateljima Eskimima u Rusiji. Putujući helikopterom od sela do sela, mnoge su doveli Kristu. Molili su za njih da ih napuni Duh Sveti, podijelili su im Biblije i otišli. Vrativši se nakon devet mjeseci, u selu od 1200 stanovnika zatekli su samo stotinjak neobraćenih! Kako ruski Inuiti nisu imali kršćansku povijest, Sveto su Pismo shvaćali doslovno i prepustili se vodstvu Duha Svetoga. Kao što je opisano u Djelima apostolskim, inuitski vjernici i danas krste obraćenike i primaju snagu Duha vjerom, a uz to redovito doživljavaju razne vrste iscjeljenja i čuda. Iako su im vlasti zabranile evangelizirati, pri čemu su mnogi bili pretučeni i uhićeni, oni i dalje hrabro i nepokolebljivo pronose Radosnu vijest. – Mogu nam prijetiti, mogu nas tući, mogu nas čak i ubiti, ali nikad nećemo prestati voljeti Isusa! – ponosno kliču.
