- Tata, smijem li te nešto pitati? – reče sin.
- Naravno, sine, reci, što je?
- Tata, koliko ti zarađuješ na sat? – nastavi sin.
- Što te briga koliko zarađujem, zašto me to pitaš? – uzvrati otac prilično nestrpljivo.
- Pa, samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?
- ‘Ajd’, dobro, ako te već tako jako zanima, zarađujem 50 dolara na sat.
- Oh – odgovori dječak spuštene glave, a onda, nakon nekoliko trenutaka upita: – Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?
Otac se već prilično naljutio zbog takvih sinovljevih besmislica, pa reče: - Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu glupost, okreni se i idi pravo u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje ludorije!
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je, već krajnje iscrpljen, postao još ljući zbog takvih dječakovih nepotrebnih pitanja… Mislio je: – Kako se samo usuđuje pitati takva pitanja, samo da bi dobio novac?
Nakon nekog vremena malo se smirio pa pomislio: - Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara… Stvarno ne pita često i ne traži novac…
Otišao je do dječakove sobe i otvorio vrata.
- Jesi zaspao, sine? – upitao je.
- Nisam, tata, budan sam – odgovori dječak.
- Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.
Dječak se uspravio, smiješeći se.
- Oh, hvala ti, tata! – povikao je.
Tada je, posegnuvši ispod jastuka, izvukao snop zgužvanih novčanica.
Kad je otac vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
- Zašto si tražio još novca kad ga već imaš? – planu otac.
- Zato što nisam imao dovoljno, tata, a sada imam! – odgovori dječak.
- Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
