Pri tome misli na đavla. Kakva je uloga brojeva u Bibliji, Starog i Novog zavjeta? Možemo li vjerovati da u njima ima nešto proročanskog, da po njima možemo spoznati nešto iz budućnosti i predvidjeti, na primjer, katastrofe i slične događaje poput Nostradamusa i drugih »suvremenih proroka«? Ivan ih u svom Otkrivenju ima puno, pa me zanima koja su njihova značenja.
Čitatelj iz Sesveta
U pravu ste: posljednja knjiga Novoga zavjeta – a time i Biblije – Otkrivenje, nabraja čak 283 broja, pri čemu je posebno mjesto rezervirano za broj 7. Ta se knjiga pripisuje piscu četvrtog Evanđelja, dakle Ivanu evanđelistu, koji i sam sebe naziva tim imenom (Otk 1,1.4.9). Pisac se u viđenjima, slikovitim govorima i znamenjima – upravo preko simbolike brojeva – obraća ugroženim prvim kršćanskim zajednicama u Maloj Aziji. Zbog toga je Otkrivenje knjiga utjehe što je Bog upravlja zajednicama, a spada u apokaliptičnu književnost.
U toj su se vrsti književnosti, osobito raširenoj neposredno prije Kristova rođenja i nakon njega, pored starodrevnih slika i kozmologije upotrebljavala i umovanja o brojevima, početnim slovima, diobama, priče o velikim životinjama i anđelima. Nešto od te apokaliptične književnosti možemo naći i u biblijskim tekstovima, koji u usporedbi s drugim izvorima, posebno što se tiče simbolike brojeva, djeluju doista trijezno. U tom kontekstu treba promatrati i broj u Bibliji, u kojoj brojevi imaju više »kvalitativnu« nego kvantitativnu vrijednost. Zato bi nerazumno bilo te brojeve čitati na fundamentalističko-literarni način, koristeći ih za eventualna predviđanja budućih katastrofa ili pak za predviđanje svršetka svijeta, kao što čine neke apokaliptične sekte.
Broj »666«, o kojemu piše pisac Otkrivenja, doista je simbol zvijeri kako piše: »U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest« (13,18). Zvijer je pak impersonalno Zlo, pa i u carskome Rimu koji je proganjao prve kršćane. Taj broj trebalo bi čitati, kažu tumači svetopisamskih tekstova, kao zbroj: 600 + 60 + 6. A 6 je nesavršeni i negativni broj, jer je polovica od 12, a manje od 7, koje se smatra brojevima savršenstva i punine.
Ipak, talijanski bibličar Gianfranco Ravasi u svom komentaru Otkrivenja ističe da se ne bi smjelo isključiti niti činjenicu da je autor te knjige možda u »šifri« s brojevima »666« ispisao ime rimskoga cara Nerona, prema posebnoj tehnici nazvanoj »gematrija«. Taj pojam aramejskog je podrijetla, a plod je iskrivljavanja grčke riječi »geometrija«. Prema toj tehnici, svakoj se riječi iz abecede pripisivala numerička vrijednost, pa su tako nastali kriptogrami s numeričkim nizovima. Ako bi to tumačenje bilo točno, ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da pisac Otkrivenja upozorava da je zbog vjere bio prognan na Patmos (1,9), pa ne bi bilo neobično da se iza broja »666« doista i krije ime progonitelja – cara Nerona.
