Nekoliko dana se "rušila" za pokojnim mužem, odnosno "nosila"! crninu, samo zato da joj ne bi netko predbacio kako ga ne žali. "Ma crnina nije uvijek znak žalosti!" - veli Julka samoj sebi.
Povela je sa sobom petogodišnjeg unuka Matana. Klekli su pokraj groba i molili raširenih ruku pet Očenaša... "Bako, sve mi se čini kao da je did s nama" veli Matan. "I ja to osjećam. Vidiš stavili smo jednu ružu na grob. Ruža ne povezuje, ona samo podsjeća. Budi u nama sjećanje. Molitva povezuje. Molitva je izraz i zajedništva i ljubavi..." Matan je pozorno slušao baku Julku i onda je ozarena lica upita: "Toznači da i did s nama moli?" "Tako je Matane"- odgovori Julka. "On je s nama u molitvi uvijek, kad mi navečer molimo Anđeoski pozdrav i molimo Krunicu. I svi naši pokojni su povezani s nama." Matan je htio upitati što je Anđeoski pozdrav, kad se upravo toga trena oglasi zvono s obližnje župne crkve "Zvoni podne. Pozdravit ćemo Gospu" veli baka Juka. Prekriži se i započe Anđeoski pozdrav. I Matan moli s njome Zdravo Marijo. Kad su završili molitvu, Matan se okrene prema baki i kaže joj: "Bako pami svako večer pozdravljamo Gospu, zašto i u podne?" -pita Matan. "Drago moje djete - veli baka - ujutro dok ti spavaš, oglašava se zvono s tornja naše župne crkve i poziva na molitvu Anđeoskoga pozdrava.
Kako bi bilo lijepo da je tada sva naša čeljad na nogama i zajednički izmolimo kratki Anđeoski pozdrav?! Dan koji počinje molitvom je blagoslov za obitelj, govorila je moja pokojna baka Ivka. Nije to bilo davno, kada nije bilo kuće u selu u kojoj se nije svaku večer pozdravila Gospa. Moj pokojni otac Ićannije propuštao pozdraviti Gospu dok je kopao u njivi za duhana ili u vinogradu... Obrisao bi lice rukavom košulje, kapu stavio na motiku i pred svim težacima glasno molio. E, moje drago dijete, to su bila blagoslovjena vremena. Molilo se, teško radilo, i uza sve to siromašno živjelo, ali čeljad je bila zadovoljna. Znalo se tko što radi u kući. Bilo je sloge i zajedništva. Kada su braća djelila imetak, nazdravljala su bukarom jedan drugome, jer su se bratski podijelili. Od tvoga tate i tvoga strikana kao i tvojih teta, tvoj se did, Matane, oprostio na samrtničkom krevetu ovako: Kad se budete dijelili, neka Bog bude prisutan na diobi. Gdje su ta vremena moj Matane?!"
