Svetica, prestrašena, podiže oči k nebu i usklikne:
- Moj Bože, moj Bože! Što to vidim? Tko su ove duše koje propadaju? Biti će sigurno duše jadnih pogana.
- Ne, ne Terezija! - odvrati Bog - znaj, one duše koje vidiš da ovoga trenutka po mom dopuštenju padaju u pakao, sve su to kršćanske duše kao i ti.
- Možda su to duše onih, koji se nisu ispovijedali…'!
- Ne, to su duše koje su se ispovijedale i ispovjediše se također na času smrti.
- O Bože moj, kako onda propadaju?
- Propadaju, jer se slabo ispovjediše! Idi, Terezijo, pripovijedaj svima što si vidjela, zaklinji biskupe i svećenike da se nikada ne umore propovijedati kako je važna ispovijed…
Ispovijed je sakrament oproštenja i velikoga Božjega milosrđa. Uvjet za dobru ispovijed je biti svjestan svojih slabosti i grijeha i odlučiti se iskreno ispovjediti.
Na bit ispovijedi spada iskreno priznanje svega što smo učinili, skrušeno kajanje i odluka, s pomoću Božjom, više ne griješiti. Ispovijedajući se tako, Bog nam sve oprašta i spasava nas. Ne zaboravimo da je redoviti put spasavanja odraslih katolika vjernika po sakramentu pomirenja sv. ispovijedi.
