Ove mi se godine VELJAČA otkriva u znaku ŽIVOTA. Možda zato što je ovo Marijanska godina, posvećena 100. obljetnici Gospinih ukazanja u Fatimi, pa nam zato Marija Bogorodica, nositeljica Božanskog života, Prvi tabernakul, šalje obilne milosti kako bi upoznali i spoznali tajnu Boga koji je Život i našeg poslanja da taj život promičemo i štitimo na svim razinama. (usp. „Ja sam prvi i posljednji i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja.“ (usp. Otk 1, 18).
Interesantno je kako veljača i liturgijski započinje blagdanima koji promiču život. Započinje sa 2.02. blagdanom Svijećnice – Danom života i Danom posvećenog života. Zatim slijedi Tjedan braka kao dio međunarodne incijative Marriage Week International koja se svake godine odvija u više od 26 zemalja Svijeta kako bi se od 7. – 14. 02. održao niz događaja kojima bi se proslavio brak i osnažili parovi u svojem međusobnom savezu i predanosti. Zatim 11. 02 obilježavamo Gospu Lourdsku i Svjetski dan bolesnika. Nekako se po ovom blagdanu opet otkriva život i njegova punina i u bolesti i patnji ako su nošene s vjerom.
AKTUALNI PRIMJERI
Borba za život, posebno pitanje prava na život začete, odnosno nerođene djece uvijek izazove pravu lavinu reakcija, razotkrije „namisli mnogih srdaca“ i njihove spremnosti da dosljedno i do kraja ispovijedaju vjeru kojom se definiraju.
Najzornije je to bilo vidjeti ovih dana, točnije prvih 7 dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump preuzeo dužnost predsjednika Amerike. Ne ulazim u njegovu kompletnu politiku, njegove osobne izbore (nisam neki političar), ali mediji su vrlo malo ili zbilja negativno izvještavali o njegovim prvim i to prolife odlukama. Naime, on je odmah nakon inauguracije sa naslovne web stranice Bijele kuće dao maknuti sve LGTB linkove. Kandidirao je veliki broj ljudi u svoj predsjednički kabinet koji su prolife orijentacije ili pobornici tradicionalnog braka. Odmah je potpisao tzv. „Mexico City Policy“ zakon koji obavezuje sve nevladine udruge koje primaju državni novac da odbace promoviranje ili izvođenje abortusa u inozemstvu. Među tim organizacijama je i Međunarodni savez Planned Parenthooda (jedna od najvećih svjetskih organizacija koja osigurava abortus) koja će ovim potezom izgubiti oko 20 posto svojih sredstava. Predsjednik Trump je također najavio i potpisivanje novih zakona koji zabranjuju abortus nakon 20. tjedna trudnoće, ukidanje financiranja federalnim novcem organizacije Planned Parenthood koja stoji iza mreže klinika za abortus kao i trgovine fetalnim organima u SAD-u, i preusmjeravanje tih novaca na ginekološke klinike koje ne rade abortuse, potpunu zabranu financiranja abortusa novcima poreznih obveznika, te imenovanje prolife sudaca u Vrhovni sud.
Da li se vama ove informacije čine tužne ili sretne? Normalne ili nenormalne? Ukoliko imate i malo zdravog razuma, imalo Božjeg svijetla, normalne ljudske logike, osjećaja za naravno, istinito i ljudsko, mislim da se morate obradovati. I mislim da bi ove vijesti na TV ekranima trebale zvučati pozitivno. Kao neko svijetlo koje konačno razotkriva i započinje borbu protiv tame. Međutim, što mi vidimo i čujemo iz naših medija??? Opće žalopojke, opće osuđivanje, etiketiranje, čak dotle da se sam predsjednik Trump proglašava Hitlerom!!!
IZBOR ZA SMRT
Himna koja se neprestano čuje u izjavama liberala i ljevičara u obrani njihovih nastranih stavova jest „pravo na izbor“! I to „pravo“ postaje nedodirljivo kad se donose zakoni koji su protiv „zdrave logike“ i prava na život nerođenog djeteta poput legalizacije prostitucije djeci mlađoj od 18 godina u Kaliforniji ili pretpostavkama vlada u Danskoj, Islandu i Nizozomskoj da je citiram: „sindrom Down “ozbiljna” fetalna abnormalnost koja uzrokuje patnju obiteljima osoba sa sindromom Down”.
Stoga je na Islandu već nekoliko godina sto posto (100%) djece s Downovim sindromom dijagnozom pobačeno. U Danskoj je taj broj 98 posto. Nizozemska ministrica zdravstva gospođa Schippers u vezi toga kaže: ‘Ako sloboda izbora rezultira situacijom da se gotovo ne rađaju djeca s Down sindromom, društvo to treba prihvatiti.’
Najnovija vijest takve vrste je da su britanski liječnici dobili naputak da ne koriste riječ „majka“ pri oslovljavanju trudnica da tako ne bi povrijedili transrodne osobe. Nove smjernice izdane su od strane sindikata liječnika British Medical Association koja broji čak 160 000 britanskih liječnika. Tako će se od sada buduće majke koje nose svoje dijete pod srcem oslovljavati hladnim izrazom „trudna osoba“ umjesto majka. Jedan od najvažnijih razloga koji se navodi kao objašnjenje za to je „slavljenje različitosti“!
Iz dana u dan dakle vidimo kako se namjerno propagiraju sve LGTB udruge, sklonosti i nastranosti, kako se forsiraju transrodna djeca, a oni filmovi koji o svemu bolesnom kao o normalnom govore, obično odnose nagrade na filmskim festivalima.
FILM JOŠKA MARUŠIĆA „Zašto su došli vlakom?“
Upravo je ovo iskustvo zadržavanja u „bunkeru“, osuđivanja i neuvrštavanja na filmske festivale imao najnoviji (napravljen još 2015. godine) animirani film našeg poznatog karikaturista i autora animiranih filmova Joška Marušića „Zašto su došli vlakom? U ovom crtiću autor na umjetnički i etički način (ne vjerski) progovara o temi abortusa. O tome kaže: „Ovim filmom htio sam napraviti ono što činim i svojim političkim karikaturama – obratiti se svojim neistomišljenicima. Obratiti se ljudima koji su inteligentni i logični, potaknuti ih neka zbroje dva i dva, pa da pomalo uklone svoje zablude.“ Ključni poticaj, kaže autor, je bio kad je pročitao informaciju da se u Hrvatskoj 2014. godine prvi put rodilo ispod 40 000 djece, a da se istovremeno napravilo tri puta više (legalnih) abortusa. I film u biti prikazuje fiktivnu situaciju u kojoj sva abortirana djeca, jedne nedjelje, nenadano dolaze na ručak, igru i druženje sa svojim obiteljima. Oni zapravo popunjavaju isprazne živote svojih nesuđenih roditelja, sebične igre svojih nesuđenih braće i sestara, popunjavaju prazne ulice, dječja igrališta, školske klupe… popunjavaju i javne prostore jer koliko se abortiranih genijalaca i talentirane djece krije među tim „ružnjikavim“ iskidanim tijelima abortirane djece. Ne tražeći ništa, opet nenadano odlaze, ostavljajući ovaj svijet u svojim prazninama, samoćama i otuđenostima na koje se „osudio“ abortirajući sve oni koji su mogli ispuniti naše živote, naše obitelji, ulice i zemlje.
ODLUKA ZA ŽIVOT
I dok svijet nastavlja svoju bespoštednu bitku stvaranja kulture smrti (primjer najnovijeg kontroverznog Berlinskog sajma koji će se održati 18. i 19. veljače, na kojem će parovi koji ne mogu začeti, kao i istospolni parovi, moći dobiti informacije od različitih svjetskih klinika za oplodnju o doniranju jajašca i surogat majčinstvu.), na nama vjernicima je da ustrajemo s Blaženom Djevicom Marijom Bogorodicom u borbi za kulturu života. Gospa tu borbu za život u najnovijoj poruci Mirjani naziva ŽIVO EVANĐELJE. Živo Evanđelje su po Gospi osobe koje žive u nastojanju da svaki dan svog života prikažu njenom Sinu. Oni koji pokušavaju svakodnevno živjeti s Isusom. Oni koje se mole i žrtvuju. Gospa nam kaže da je taj život „živog evanđelja“ jedina nada i jedini put ka vječnom Životu. Zato „ojačajte koljena klecava“, i u ovom mjesecu veljači, mjesecu života, SRCEM MOLITE I DJELIMA POKAZUJTE LJUBAV NJEZINOG SINA! (usp. poruka 2. veljače 2017.) Gospa je s nama i kaže
