A važna je, jer dobrota ne umire! Dobrota uskrsava, ona je vječna i plodove naše dobrote, naših dobrih djela naći ćemo jednom u Nebu. Dapače, iskazana dobrota bit će naša jedina vrijednost u vječnosti! Eto zašto Gospa, Majka, ovdje u Međugorju uporno brižno ponavlja: „…pozivam vas na dobro. (…) Kažite dječice svakomu: Ja ti želim dobro, i on će ti uzvratiti dobrim, i dobro će se, dječice, nastaniti u srcu svakog čovjeka. Ja vam dječice večeras donosim DOBRO svoga Sina koji je dao svoj život da vas spasi. Zato dječice, radujte se i ispružite ruke k Isusu koji je samo DOBRO!“ (poruka 25. prosinac 1997.)
Dobrota nije nešto što se dobiva izvana, naruči preko e-baya ili naslijedi od drugih. Za dobrotu se treba odlučiti u vlastitom srcu. To sam Isus kaže: „Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo." (Mt 12, 33)
Naša djela, riječi i misli, plod su onoga što nosimo u našem srcu. Onakvi kakvi smo unutra –takav ćemo svijet graditi i izvana. Eto zašto je u Međugorju Gospin najvažniji zadatak promijeniti naša srca. Sve ove godine, svojim riječima i svojom prisutnošću Gospa razvija svoju TEOLOGIJU SRCA: naime, želi nas naučiti živjeti tako da se po našem životu mijenja naše srce. Molitva, post, čitanje Božje riječi, sakramenti, poziv na služenje drugima… dio su te duhovne škole.
U Gospinoj teologiji srca na najvažnijem je mjestu i MOLITVA. O molitvi Jean Vanier kaže: „Trenuci mira, kontemplacije i zajedništva produbljuju i proširuju ljudsko srce; oni pokazuju da je moguće biti više, živjeti više, tragati više, voljeti više i davati više. To su trenuci ispunjenja, ali i novih početaka.“
U razgovoru s hodočasnicima često puta oni znaju reći – kako je sve to lijepo ovdje u Međugorju: ovdje se može moliti, ići na Misu, ovdje je sve puno Duha i sve se čini lako… ali tko će to živjeti kod kuće?? Tamo je svijet drugačiji, okrutan… puno je obaveza, nema se vremena, drugi te ne razumiju???
I sve to jeste istina! Ali Isus i Gospa nas ne pozivaju biti njegovim apostolima u nekom idealnom svijetu kojeg nema, nego baš u ovom svijetu i mjestu u kojem živimo. Mi trebamo biti u svijetu, ali ne od svijeta. Misterij Uskrsa nam upravo to želi pokazati – da iznad ove zemaljske stvarnosti postoji jedna druga – uskrsla – dimenzija, da postoji prostor Duha, prostor vječnosti koji mi trebamo vidjeti i kojem trebamo težiti. To lijepo opisuje Sarah Young u svojoj knjizi „Isus zove“ kad zamišlja Isusa kako nam govori: „Ti žudiš za pojednostavljenim načinom života kako bi tvoja komunikacija sa mnom bila bez prekida. Ali ja pred tebe stavljam izazov da se odrekneš fantazije o svijetu koji ne živi u žurbi. Prihvati svaki dan onako kako dođe i pronađi me usred svega toga. Ne zaboravi da tvoj krajnji cilj nije kontrolirati i popraviti sve oko sebe, nego je biti u zajedništvu sa mnom. Uspješan dan je onaj u kojem si ostao u kontaktu sa mnom, čak i ako su mnoge stvari ostale neobavljene na kraju dana. Ne dopusti da tvoj popis obveza (pisani ili mentalni) postane idol koji upravlja tvojim životom. Umjesto toga, pitaj Duha Svetoga neka te vodi iz trenutka u trenutak."
U ovom uskrsnom vremenu prepunih trpeza i laganih užitaka nemojmo zaboraviti kako su ga živjeli Marija i apostoli – okupljeni u molitvi i iščekivanju „Sile odozgor“! Okupimo naše obitelji na molitvu, zazivajmo Duha Svetoga i živimo po Gospinim uputama kako bi naša srca siromašna ljubavlju shvatila i upoznala Božju ljubav. Takva srca moći će stvarati svijet Istine, Slobode i Dobrote.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
