Od zadnje godišnjice ukazanja Kraljice Mira (25. 6. 2020.) buketić ruža ne prestaje krasiti ispruženu ruku njezinog kipa na Brdu ukazanja, svjedočeći o brizi, ljubavi, požrtvovnosti i ustrajnosti župljana i vjernika iz okolnih župa koji ustraju u ranojutarnjoj ili kasnovečernjoj molitvi „tristošezdesetpetnice“ za njezinu 40. obljetnicu ukazanja. Njihov primjer i primjer tolikih mještana i hodočasnika koji se nastavljaju penjati kamenim stazama Podbrda i Križevca, koji unatoč kiši i vjetru pune klupe vanjskog oltara crkve, svjedoči ne o Međugorju kao mjestu duhova, nego o Međugorju kao mjestu NADE i mjestu UTOČIŠTA za sve one koji odolijevaju suludim strahovladama današnjice. Malobrojni strani hodočasnici koji su uspjeli doći, osjećaju i kako je Međugorje mjesto PRIVILEGIRANIH, hrabrih vjernika koji su uspjeli doputovati unatoč svim preprekama, za razliku od tolikih na svijetu koji bi željeli doći, ali su u strahu ili to ne mogu organizirati zbog konkretnih zakonskih prepreka.
Zadnjih dana mjeseca rujna u ušima su mi odzvanjale riječi svagdanjeg čitanja iz Knjige Propovjednikove “Ispraznost nad ispraznostima – sve je ispraznost“! Odgovarajuća slika za ovu hebrejsku riječ ISPRAZNOST bila bi „mjehurić od sapunice“. I doista, kad čovjek malo s odmakom pogleda svoj život i svijet oko sebe, ili kad se iznenada razboli, premine on ili netko mu drag, u potresu ili poplavi izgubi sve, u ratu bude protjeran ili u kući zatvoren i izoliran zbog nevidljivog virusa - može vidjeti koliko je doista sva čovjekova sigurnost poput „mjehurića od sapunice“ koji sad jest, a već u slijedećem trenutku se rasprsne i nema ga. S druge strane, evanđelja ovih zadnjih dana rujna govore o tome kako nas Isus pozva na ČINJENJE, na ODGOVOR, na NASLJEDOVANJE i ŽIVLJENJE njegovih Riječi. Naš konkretan odgovor, naš konkretan čin, naša konkretna djela – ostaju jedino trajno i vječno iza nas. Djela jedino nisu 'ispraznost' – nego naša karta za vječnost!
I Gospa, u zadnjoj poruci od 25. rujna, osim poziva na molitvu i post, spominje i DJELOVANJE: „Sve što činite neka bude na slavu Božju, a onda će Nebo ispuniti radošću vaše srce i vi ćete osjetiti da vas Bog ljubi i mene šalje da spasi vas i Zemlju na kojoj živite.“ (25. 9. 2020.)
Kao da nam želi reći da ćemo tek s konkretnim svjedočenjem vjere, konkretnim opredjeljenjem za slobodno djelovanje osjetiti koliko nam je Nebo blizu; osjećat ćemo se ispunjeni i radosni jer ćemo joj pomoći u njezinoj borbi za naše spasenje i spasenje Zemlje na kojoj živimo.
Današnje vrijeme traži angažirane laike, muškarce i žene koji se ne boje ispovijedati vjeru, nadu i ljubav. Pa i Isus u Evanđelju govori kako su njegova Majka i njegova braća oni koji slušaju i VRŠE njegove riječi. A one su, ako ih doista svaki dan slušamo, poziv da se tjeskobno ne bojimo za svoj fizički život, nego da se više brinemo za psihičko i duhovno zdravlje nas odraslih, a posebno naše djece!
U medijima vidimo kako se već i sama struka propituje i naglašava kako fizičkog zdravlja nema bez mentalnog, duhovnog i emocionalnog zdravlja, te su za normalno funkcioniranje osobe podjednako važni i jedno i drugo.
Marijanske listopadske pobožnosti na koje nas Crkva poziva kroz ovaj mjesec listopad neka nam stoga budu duhovno punjenje baterija duše da doista svaki naš čin u životu bude na slavu Božju, jer kao što reče Edmund Burke, irski britanski državnik, teoretičar politike i filozof: „Zlo se širi, zato što dobri ljudi ne čine ništa!“
Paula Tomić/Glasnik mira X./2020.
