Tko je imao „uši da čuje“ mogao je osjetiti brojne poticaje Duha koji se kroz Gospin zagovor izlijevao posebno obilno tih dana. Ono što mi je ostalo utisnuto u srce, u ovoj kolumni ću pokušati izraziti riječima. Možda nas ima još koji tako osjećamo, pa da se međusobno ohrabrimo! Ili nas možda primjeri onih koji su revniji od nas pokrenu na neke nove „pobjede Duha nad tijelom“!
Međugorje je način života sa Gospom
Na uočnicu Ukazanja, srcem sam željela biti u Međugorju. Pretpostavljam kao većina vas koji nažalost zbog „nove normalnosti“: kulture straha, zatvorenosti i izolacije niste mogli doći svojoj Majčici. Međutim, nalazila sam se u Ružićima, a fra Stanko Mabić koji je propovijedao na svetkovinu njihovog patrona župe sv. Ivana Krstitelja, ovako objasni ovaj početak evanđelja Ivandanske svetkovine: „Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.“ (Lk 3, 1-2) Koliko se ovdje nabraja moćnih imena, velikih faca, vlastodržaca onoga vremena koji su bili u centru zbivanja – Jeruzalemu, pa čak i u samome hramu… Možda je i njima Bog govorio, zapravo sigurno jest jer Bog želi sa svima komunicirati. Ali tko je čuo Njegov glas? Čovjek na samom rubu društva, u pustinji. Čovjek koji je potpuno nepoznat. Čovjek koji je u samoći i šutnji. Čovjek koji osluškuje i traži Božju volju.
Nekako mi se učinilo da mi kroz ove fra Stankove riječi Bog želi poručiti kako na kraju nije važno biti važan, biti u centru, eto biti i u Međugorju… Sve je to uzaludno ako nemaš unutarnju šutnju srca koje je spremno čuti Božji glas. I spremno odgovoriti na Njegov poziv! Mislim da je to velika poruka danas za sve vas koji želite žarko doći i biti u Međugorju. Možda će to uskoro postati moguće ako se otvore granice, a možda i neće, ako se strahovlada zaraze poveća. Ali na kraju to vam ne treba biti važno, jer kako je jednom Jelena Vasilj kazala: Međugorje nije fizičko mjesto. Međugorje je način života sa Gospom. Međugorje je tamo gdje se žive Gospine poruke – molitva od samog jutra (posveta Njezinom Srcu i Srcu Isusovu, zaziv Duha Svetoga, predanje života Isusu po Mariji, prikazivanje svoje svakodnevice Bogu kao utjehu i zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Posebno prikazivanje svojih žrtvica, posta, molitve, svakodnevne svete mise na Gospine nakane –po njezinim rukama Isusu kao sredstvo za obraćenje duša, obraćenje svijeta!) To je Međugorje – aktivni apostolat žive vjere u svakodnevici vlastitih pustinja. I Bog će progovoriti. I Boga ćemo čuti. I Bog će dizati tako svoje vojnike, nevidljive ljudskom oku, ali vidljive i snažne u Duhu. Jer rat koji vodimo nije protiv sila ovoga svijeta, nego je to duhovni rat između sotone i Boga za ljudske duše – to nikada ne smijemo zaboraviti!
Pred nama je „vrijeme svjedoka“
Ivan Krstitelj je bio GLAS koji je vikao istinu. Nije se bojao prekoravati, reći ono što je svakome bilo potrebno za obraćenje pa makar ga to koštalo, kao što čitamo: „A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.“ (Lk 3, 19-20)
Danas živimo u vremenu iznimne političke korektnosti. Božja i prirodna istina se ne smije reći, jer svako upozorenje da je nešto grijeh, nemoral, neistina, laž, perverzija, bolest – za tu drugu „slijepu“ osobu jest kršenje njezinih prava, a ne poziv na „obraćenje“! I svi smo se ušutjeli, jer se bojimo za vlastite živote, odnose, radna mjesta, sigurnosti…
E pa ova Obljetnica pokazala mi je kako dolazi ponovno „vrijeme svjedoka“. Ukoliko smo uistinu Gospini, morat ćemo postati GLAS onih koji se ne boje reći Istinu, pa makar to morali platiti i vlastitom sigurnošću i životom. Budući dani „nove normalnosti“ stavit će nas pred izbore – posvjedočiti ili zanijekati! Zato Gospa toliko govori o važnosti dara vjere. A i sam se Isus pita, kada ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Gospina majčinska ljubav je izvor mira
Taj prvi dan kada su djeca samo vidjela, a ne i razgovarala s Gospom, Ona je došla noseći Isusa u naručju. Prema svjedočanstvu vidjelice Vicke, Isus je bio tek rođena beba koju je Ona svako malo, nježno i majčinski brižno pokrivala. Od samoga jutra pa i cijeli dan Obljetnice, u srcu sam nosila taj osjećaj Žene koja je rodila, Žene koja je dala život, Majke koja štiti život, Majke koja se daje u novom životu… Nekako mi je tako snažna bila ta poruka Majčinstva jer se Gospa u Međugorju stvarno predstavlja kao Majka dobrote, ljubavi i milosrđa, blagoslivlja nas svojim majčinskim blagoslovom, zagovara nas majčinskim zagovorom, zove nas svojom djecom…
U današnjem svijetu u kojem pobačaj nije ubojstvo, nego samo čišćenje i pravo na izbor, u kojem se sve više djevojaka i mladića odlučuju za sterilizaciju, a ne za život, u kojem majčinstvo i očinstvo sve češće postaje biološki nemoguće zbog stresova i načina života… NOVI ŽIVOT postaje rijetkost. Majčinstvo i očinstvo također nisu samo biološka sposobnost – majčinstvo i očinstvo su sinonim za sposobnost „biti sposoban za samodarivanje, samoizgaranje u ljubavi za drugoga“. Fra Slavko kaže da tamo gdje ima takve ljubavi, nestaje straha! Danas, nažalost, sve je manje ove Božje majčinske i očinske ljubavi darivanja za drugoga i zato imamo sve više straha, nasilja i ratova. Tako je važno ovo prvo Gospino ukazanje s djetetom – jer je to slika majčinske/očinske ljubavi. Ako nju imamo u srcu onda s njom stvaramo MIR oko sebe. Zato je naša Gospa Majka – KRALJICA MIRA!
Povratak izvorima: molitvi koja postaje život
Za sve postoji neki razlog. Postoji i razlog zašto je Gospa odabrala ovu župu i ove ljude (sama je rekla da je ovdje našla ljude koji mole i vjeruju). To je ovogodišnja Obljetnica i pokazala, jer su se iznad očekivanja, domaći ljudi i župljani odazvali dolaskom i molitvom na Brdu Ukazanja i u crkvi sv. Jakova. Fra Miro Šego pozvao je vjernike da ne zaborave ono što je tipično za Međugorje (molitvu Vjerovanja i 7 Očenaša…), a fra Danko Perutina je istaknuo kako je ovdje Gospa došla isključivo kao Kraljica Mira. Dodavanje drugih zaziva i epiteta narušili bi Njezinu poruku i poslanje ovog specifičnog mjesta i trenutka. Učinilo mi se kako nas je Bog preko njih ponovno pozvao da se vratimo na izvore onoga što je Gospina škola ovdje u Međugorju. Ona izvorna, jednostavna duhovnost i vjera naših starih – molitva koja postaje život. Nikakvo visoko teologiziranje puno relativizama i sveopće multikulturalnosti koje bi sigurno došlo da su granice otvorene!
Aktivno sudjelovanje u Božjem naumu spasenja kroz Međugorje
Teška su vremena. Dolaze još teža. Gospa nam je kazala kako čuje naše vapaje i ponovno nas je pozvala na molitvu. Sve ono što nas čeka moći ćemo proći samo ako smo čvrsto povezani u molitvi jedni s drugima i po Mariji s Isusom. Glavna poruka i milost ove Obljetnice ostaje upravo ova čežnja za molitvom. Neki su tako već sutradan, 26. lipnja započeli novu devetnicu, zapravo 365-to dnevnicu molitvene priprave za 40. Obljetnicu Gospinih ukazanja i svako jutro u 5,00 sati te svako večer u 21,00 sat na Brdu Ukazanja mole krunice na Gospine nakane. Neka to bude i poticaj za sve nas – molitvom se pripremati i molitvom pomagati Gospi da se ostvari Božji naum spasenja svijeta preko Njezinih ukazanja u Međugorju.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
