Sv. Pavao u poslanici Hebrejima (Heb 5,7) kaže kako je „Krist u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti…“ Dakle, jedino ono što je Isus molio jest da ga Bog oslobodi straha od smrti i u tome je uspio. I upravo je ta pobjeda nad strahom od smrti, to slobodno predanje svog života u Ruke Božje pa makar i po cijenu smrti, zapravo dovelo do Njegove pobjede nad zlom i smrću.
Kad gledamo danas nas kršćane i svijet u kojem živimo i koji sve više postaje bezbožnički, a mi mu se sve više šutke priklanjamo, možemo li se zapitati da li je to stoga što se mi, omlohavljeni kršćani 21. stoljeća, zapravo bojimo smrti, bojimo mučeništva zbog ispovijedanja prave vjere, istine i Evanđelja Isusa Krista? Daleko smo od neustrašivosti prvih kršćana koji su nošeni ljubavlju bez straha od smrti zbog vjere u Vječnu nagradu bili spremni dati svoj život kada je trebalo prokazati poganske običaje, lažne bogove i nedostojne radnje.
Strah postoji tamo gdje nema ljubavi. Zato bi mogli reći kako je drugo ime Gospinih ukazanja u Međugorju 'Gospina škola ljubavi i života' – kako je to lijepo definirao prvi učitelj te škole pokojni fra Slavko Barbarić. Mogli bi također reći kako Međugorje obilježavaju dvije strane te Božje ljubavi određene dvama konkretnim mjestima: Brdom ukazanja na kojem nas Gospa uči svojoj MAJČINSKOJ LJUBAVI te Brdo Križevac na kojem susrećemo Isusovu MILOSRDNU LJUBAV.
POZVANI SMO NOSITI MAJČINSKU LJUBAV
Majčinska ljubav je preduvjet za stvaranje mira u srcima ljudi i u svijetu jer „Majčinska ljubav stvara uvjete za život. Tamo gdje je nema raste nasilje i strah!“ – napisao je fra Slavko Barbarić. Kako je to moguće? Vrlo jednostavno zapravo. Majčinska ljubav je ljubav koja se brine za drugoga, daje se drugome, pažljiva je na potrebe drugoga, ostavlja dio sebe pa i cijelu sebe onima koje ljubi. Zamislite svijet u kojem bi srca ljudi bila ispunjena ovakvom Gospinom majčinskom ljubavlju pa ljudi ne bi mislili prvo na sebe i svoje potrebe i sigurnosti, nego bi poput majke koja strepi za svoju djecu, mislili prvo na potrebe drugoga. Zamislite svijet u kojem svako zna da će se netko pobrinuti za ono što njemu treba. Ne bi li to bio divan svijet? Svijet bez straha i nasilja. Svijet mira!!! Zato Gospa u zadnjoj poruci i kaže: „Draga djeco Bog mi dozvoli da sam s vama i da vas vodim putem mira, da tako preko osobnog mira gradite mir u svijetu.“ (25. 8. 2022.)
Gospa nam ovdje u Međugorje pokazuje takav put stvaranja novog i boljeg svijeta u kojem vlada mir jer zna da sve ono dobro i lijepo ne dolazi od čovjeka i njegovih ljudskih, nepravednih zakona kupljenih različitim lobističkim naklonostima i interesima. Bolji svijet se stvara jedino kroz srca koja su ispunjena majčinskom ljubavlju kao plodom Duha Božjega koji djeluje kroz čovjeka.
Marija je imala dva poslanja ovdje na zemlji: prvo poslanje je primila od arhanđela Gabrijela da postane Majka Sina Božjega. Drugo poslanje je dobila od Isusa na križu da postane majka svih ljudi. U Međugorju Gospa posebno dolazi kao Majka. Svi smo njezina i Božja djeca, dakle svi smo braća i sestre. Kako bi bilo lijepo kad bi tako gledali jedni druge – kao dio istoga mističnog tijela Kristova. I to bi bio jedan puta mira.
POZVANI SMO NA DUHOVNO OČINSTVO
Riječ 'majka' u čovjeku odmah stvara asocijaciju na trpljenje trudova, na bol rađanja, na muku podizanja djeteta. To je bol ljubavi koja za plod ima novi život, ima radost stvaranja i oblikovanja nečeg i nekog novog na svijetu.
Tjelesnog rađanja nema bez boli. Isto tako niti duhovnog rađanja. Sveti Pavao to lijepo kaže kako ima mnogo učitelja, ali nema mnogo 'duhovnih otaca' – onih koji su svojim patnjama 'rodili' svoje duhovne sinove. Učitelji te mogu prevariti i ostaviti, ali duhovni otac bdije nad svojim sinovima. Isus nas je sve 'duhovno rodio' svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Od njegove milosrdne ljubavi rađa se svako duhovno očinstvo. Mi kršćani pozvani smo biti 'duhovni roditelji' novih kršćana, a to se ne može bez patnje, boli i trpljenja. Samo lijepe riječi ne dotiču srca. Srca dotiču riječi obraćenja koje su utjelovljene u vlastitom obraćenju koje se događa kroz vatru i krv patnje u sjedinjenju s patnjama milosrdne ljubavi Isusa Krista.
Gospa nas također u zadnjoj poruci ohrabruje: „Ja sam s vama i zagovaram vas pred mojim Sinom Isusom da vam da jaku vjeru i nadu u bolju budućnost koju s vama želim izgraditi.“ (usp. 25. 8. 2022.) Kako Gospa s nama može graditi bolju budućnost kad svjedočimo sve većem rasplamsavanju sila zla? Ove njezine riječi možemo shvatiti samo kroz ovu prizmu duhovnog rađanja. Dok se staro urušava, novi vjernici, nova Gospina vojska i Gospini ratnici rađaju se kroz patnju i bol onih koje je Gospa obučila u svojoj školi majčinske ljubavi. Na križu milosrdne ljubavi Isusa Krista koja se utjelovljuje u životima Gospine djece, rađa se sjeme novih kršćana. Zato Gospa poručuje: „Vi budite hrabri i ne bojte se jer Bog je s vama.“ (usp. 25.8. 2022.)
JEDINI PRAVI PUTOKAZ JE ISUSOV KRIŽ
U ovim vremenima jedino svjetlo prave vjere ostaje Isusov križ. Zato jer je na njemu Isus pobijedio strah od smrti. A time i samo zlo. Svi oni koji skidaju križeve, koji negiraju križ, koji relativiziraju križ – neprijatelji su križa Kristova, dakle, neprijatelji su Božji. To nam treba biti putokaz, znak prepoznavanja onoga što je istina i onoga što je laž. Ostaje nam samo moliti se Bogu da nam dadne snagu vjere prvih kršćana te i mi budemo spremni ne zatajiti Ga, nego otići na križ poput Isusa i Gospinom ljubavlju pobijediti strah od smrti. Roditi se za vječnost.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
