Istina je dakle Božja Riječ. A Božja Riječ je Božji zakon, onaj prirodni, zdravi zakon koji je zapisan u čovjekovom srcu i savjesti. Ta Istina ima za cilj pobožanstvenje čovjeka, njegovo odgajanje u to da postane dijete Božje. Kao i svaki dobar odgoj, stoga i Božja Riječ daje smjernice i zakone i kazne i primjere. Nažalost, svijet više voli lakše putove nego putove pravog odgoja i zato smo svjedoci toga kako je sve podivljalo. Božji zakoni su se zaboravili, dapače, ruga im se, neki novi, krivi i lakši zakoni se stvaraju. Zakoni koji podilaze bolesnim i sebičnim stanjima ljudske psihe i duše. Događa se totalno onečišćenje pameti i duha. Nažalost, to za posljedicu ima da se više ne zna što je čisto i prirodno.
Hvalisanje ispraznošću
I onda kad misliš da te više ništa ne može iznenaditi, neka nova perverzija zla postavi novi hit na naslovnice medija. Prestrašno je za gledati kakve to uzore svijet stavlja na vrhove ljestvica. Vidjeli smo to na skoro svim nedavnim glazbenim i filmskim festivalima. Već i vrapci znaju kako kandidature za bilo koju filmsku nagradu nemaju kvalitetni filmovi, nego oni podobni: moraju širiti neku nastranu ideologiju, promicati kulturu tolerancije, smrti i nasilja. Tako je to i ovaj put kad se pred molione gledatelja stavlja kao uzor lik Jockera koji na križeve života nije odgovorio praštanjem i ljubavlju, nego mržnjom koja od njega stvara psihopatskog ubojicu, ali i nažalost model ponašanja. I onda se čudimo našim „splitskim Filipima“ koji pucačinom žele riješiti problem zla u svijetu. A kandidature za nagrade ne dobijaju najbolji glumci (a toliko je dobrih izvedbi), nego većinom uvijek isti – to jest oni koji i svojim medijskim zalaganjem promiču agende različitih lijevih i liberalnih orijentacija.
Ni glazbena industrija ne kaska za ovom filmskom. Dosta je poslušati i pogledati videouratke glazbenice Billie Eilish, 17 godina koja je pomela ovogodišnju konkureciju Grammyia osvojivši nagrade iz čak 4 kategorije: najbolji album, pjesma, pjesma godine i najbolji izvođač. Od samog njezinog izgleda koji je ukratko antidječiji, antiženstven, antinormalan za njezinu dob, pa do glazbenih videa koji su toliko psihodelično – darkersko –nastrano –perverzno urađeni, da se doista nakon gledanja od par minuta osjetiš tako prljavo i bolesno. Naravno, ukoliko si normalan!
Svijet očigledno više nije normalan, jer radije izabire tamu nego svjetlo. Smrt umjesto života! Ružnoću umjesto ljepote. Bolest umjesto zdravlja. I time se hvali!
Gospineriječi
Gospa vidi, zna i ponavlja kako odgoj za trajne vrijednosti započinje odmalena, u obiteljima. I zato opet kazuje: „U obiteljima mora biti svetosti, jer dječice, za svijet nema budućnosti bez ljubavi i svetosti…“ (usp. Gospina poruka 25. 1. 2020.) Svaka revolucija počinje u obitelji. I samo ljudi koji gledaju srcem znaju da se junaci i heroji rađaju već u obiteljima. To je prepoznao i Lino Červar koji se navijačima na dočeku hrvatskih rukometaša 27.1.2020. nakon osvajanja srebrne medalje na Europskom prvenstvu i povratka iz Stockholma obratio ovim riječima: „Ova reprezentacija je pokazala mentalnu jakost, što je za nas iznimno važno. I nitko nam neće uzeti obitelj. Obitelj je sve. To je kolijevka života. Tu sve počinje. Politika to nije borba za moć i vlast, nego traženje pomirenja, traženje kompromisa. Nama treba zajedništvo, kojega nemamo, ali ga trebamo svaki dan, svaki dan. Ova zemlja da bi imala budućnost treba poštivati univerzalne vrijednosti, a to su istina, pravednost i ljubav! To je to, to je to!“Nama se možda čini kako su to riječi koje već znamo. Jesu, ali koliko ih doista stavljamo u praksu? Koliko ih živimo? I Gospine poruke, kao i Božja Riječ, poslanesu na zemlju da donose plod.
Riječi Evanđelja
I kako to da ta Riječ ne donosi ploda zbog kojeg je i poslana? Zašto nam se čini da tako slabo i polako napredujemo? Odgovor nalazimo u Isusovoj prispodobi o sijaču Mk4, 1-20. Tekst otkriva kako nije krivnja u sjemenu (Riječi) niti u sijaču (Isusu ili Gospi), nego u zemlji (u onima koji slušaju). Isus i Gospa govore svima, ali svatko od nas odgovara na vlastiti način na temelju nutarnjeg stanja svog srca. Netko je CESTA – oni koji su samo znatiželjni, čiji interes za stvarnom promjenom traje kratko. Nečije srce je KAMENITO TLO – to su oni čiji je entuzijazam površan, traže emocije, uzbuđenja, da se osjećaju dobro. Netko je TRNJE – to su oni čije je srce podjeljeno između briga, napasti bogatstva, nereda u mislima. I na kraju tu su oni čije je srce poput DOBRE ZEMLJE – njih karakterizira sposobnost slušanja i usvajanja, koje zatim donosi plodove. Ovih posljednjih je najmanje – kaže nam Isus, jer je teško pronaći dobru zemlju. Ali vidljiva je disproporcija malenosti dobre zemlje i izobilja plodova. To jezato što Bog na naše malo „DA“ uvijek daje puno više. Od malo ribe i kruhova, ne samo da je nahranio mnoštvo nego je još ostalo viška. S Bogom se čaša uvijek prelijeva!
Izbor za vječnost
Isus i Gospa nas ovih dana pitaju: Kakvo tlo ti želiš biti? I to je odluka koja se ne čini jedanput zauvijek, nego jeto izbor koji se čini svaki dan. Nitko ne može reći: „Ja ću zauvijek biti dobro tlo!“ Nego to je izbor i odluka koja se čini iz trenutka u trenutak, iz dana u dan. Bog i Gospa svaki dan dolaze u naš život i žele nas povesti prema svetosti, prema punini života. Mi smo oni koji trebamo danas odlučiti, sutra odlučiti, prekosutra odlučiti… – jesmo li na Božjoj strani ili na strani svijeta.
Svijet nam nudi svoju slavu. Koja je naizgled sjajna, zamamna… ali po plodovima vidimo kako obično oni koju su izabrali ovaj put na kraju završavaju u blatu, crnilu, devijacijama i izgubljenosti. Naprotiv, odluka za Božju slavu, donosi puno manje glamura, često puta isključenost i posljednja mjesta. Ali, ako se pokažemo sluge dobre i vjerne, trebamo VJEROVATI kako ćemo na kraju puta čuti Isusov poziv: „Uđi u radost Gospodara svoga!“
Paula Tomić/medjugorje-info.com
