Ljudi trče za čudima, izvanrednim pojavama, očekuju znak… Lako se pokrenu uz entuzijazam… ali i lako splasnu. Kad se balon očekivanja ispuše, kad se slegnu zvjezdice izvanrednog, ostane tvrdi kamen stvarnosti koji ruši snove.
U životu je najčešće tako: kad se nešto pokrene, svima nama je tako lako pridružiti se prvih par dana dok je još sve interesantno, dok si pun znatiželje. Puno ih krene, ali malo ih nastavi. Ono što razlikuje obične ljude od vrhunski uspješnih ljudi najčešće je to što su oni drugi ustrajali. Bili postojani u svojim odlukama, borbama, nastojanjima, odricanjima. Nisu odustajali od svojih ciljeva.
Gospa nam je ovim pozivom na opću mobilizaciju u molitvi za mir pokazala koliko je stanje hitno! Koliko su temelji društva i života ugroženi, koliko se potrebno trgnuti i probuditi i staviti u praksu sve ono što nas je svih ovih godina poučavala. I mi smo se digli, i molili, i bilo nam je lijepo, i onda smo se vratili u svakodnevni drijemež. Prečuli smo onaj najvažniji Gospin poziv koji kaže: 'NASTAVITE!'
Nastavite moliti! Višesatno. Odlučno. Neumorno. Zajedno. Pojedinačno. Ali nastavite! Nastavite i kad nema ukazanja. Nastavite i kad nema iščekivanja čuda ili znaka. Nastavite kad se ne događa ništa izvanredno.
Nastavite zato jer je potrebna molitva, jer „mir je u opasnosti i obitelj je pod napadom.“ (usp. poruka 25. 6. 2024.) Nastavite jer se samo molitvom i postom mogu zaustaviti ratovi. Nastavite jer vas molitva štiti, mijenja, posvećuje. Nastavite jer molitvom spašavate duše. Nastavite jer pomažete u ostvarivanju Božjeg plana spasenja. Nastavite jer moleći postajete molitelji, bolji ljudi, Božja djeca. Ima toliko razloga za nastaviti, ali pošto su plodovi nevidljivi, a molitva traži našu odlučnost, samoodricanje i disciplinu, lakše se praviti kako ovaj poziv nismo čuli ili zapamtili.
USTRAJNOST SPAŠAVA
Život je zapravo jedno veliko trkalište. Istrčati će ga oni koji svaki dan ustrajno treniraju. Gospa nas je svih ovih godina podučavala kako trenirati, kako steći duhovnu formu. Vrijeme u kojem živimo kao da je završnica utrke: oni umorni ili malo utrenirani zaostaju ili ispadaju. Postavlja se pitanje gdje smo mi u toj trci? Imamo li snage za ići naprijed, za istrčati završnicu koja traži maksimum snage, volje, kondicije, srčanosti? Isus nas u Evanđelju također podsjeća na ono što će na kraju svega biti presudno kad kaže apostolima: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ (Luka 21, 19).
Koliko smo mi postojani u našem slijeđenju i življenju Gospinih poziva? I onda kad nema navijača koji nas bodre, kad nema senzacionalističkih vijesti o nama na portalima, kad naizgled nema nikakvih plodova, kad se osjećamo sami i zaboravljeni? Jesmo li izgradili onaj odnos 'ISUS i JA', odnos s Bogom na tvrdoj stijeni vjere i povjerenja i ustrajnosti? Tamo gdje možemo čuti osobni poziv i osobnu odgovornost prema Gospi koja i dalje traži molitve, post i žrtvu za njezine nakane?
Paula Tomić / Glasnik Mira 7/2024
