Njegov lik, njegova djela, njegove riječi nekako se spontano počinju vrtjeti po mislima. Njegova prisutnost, inače prisutna, postaje još prisnija duši.
Studeni u Međugorje donosi smiraj. Smiruju se posjeti hodočasnika, utišava se žamor molitve s brda, ispražnjuje se crkva… Studeni sve smiruje i utjeruje u kuće svojom studenom burom, mrazovitim zorama i prohladnim večerima.
Možda je Bog izabrao baš mjesec studeni za fra Slavkovo preseljenje u Nebo, kako bi i Njega konačno kod sebe smirio, budući da je ovdje na zemlji fra Slavko bio nezaustavljiv i neumoran!
Kad Gospa govori o smiraju – onda je to uvijek smiraj u Bogu. Kad Gospa govori o neumornosti, onda je to uvijek o neumornosti u molitvi.
U zadnjoj poruci Mirjani od 2.11.2016. ne samo da poziva na „molitvu srcem i osjećajima“, nego kao da ide još dalje: poziva na molitvu bez prestanka. Usudila bih se reći da Ona osjeća znakove vremena koje dolazi. Opasno vrijeme za Ljubav i za one koji ljube, opasno vrijeme za Istinu, za Život, za Vječnost… Zato Gospa pokreće MOBILIZACIJU, ono stanje pripravnosti kad je opasnost blizu, kad se neprijatelj učinio vidljivim. Može se tako jasno vidjeti u našim TV-emisijama, na političkoj sceni, u napadima na sve prolife aktivnosti… Otvoreno se štuje, o njemu se otvoreno govori… otvoreno mu se pripada…
Zato Gospa kaže: „Djeco moja, vrijeme je bdjenja. U ovom bdjenju pozivam vas na molitvu, ljubav i povjerenje.“ (usp. poruka 2. 11. 2016.)
Završava Godina Milosrđa. Započinje neko drugo vrijeme. U 2017. godini najveći događaj u sveopćoj Crkvi bit će proslava 100. obljetnice ukazanja u Fatimi. I to sigurno nije slučajno. Gospin poziv svijetu u Fatimi je bio poziv na MOLITVU i POKORU za spasenje duša. Gospa jasno kaže da je Međugorje svojevrsni nastavak ukazanja u Fatimi u poruci od 25. kolovoza 1991. godine: „…Zato vas sve pozivam, draga djeco, da molite i postite još jače (…) tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko tajna koje sam započela u Fatimi. Zovem vas, draga djeco, da sada shvatite važnost moga dolaska i ozbiljnost stanja. Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu. Zato molimo, da bi se ostvarilo u potpunosti sve što sam započela.“
Danas će reći to još preciznije: „Moliti znači ljubiti, davati, trpjeti i prinositi.(…) Dok moj Sin bude gledao u vaša srca, moje majčinsko srce želi da On u njima vidi bezuvjetno povjerenje i ljubav. Ujedinjena ljubav mojih apostola živjet će, pobjeđivati i razotkrivati zlo.“ (usp. poruka 2. 11. 2016.)
U ovom razjedinjenom svijetu, koji razbija svaku povezanost (obiteljsku, prijateljsku, crkvenu, odgojnu…), koji tako moćno melje i preslaguje temelje svijeta i života kojeg smo poznavali, utecimo se MOLITVI u zajednički molitveni spomen na fra Slavka Barbarića - čovjeku koji je za života znao povezati i brzinu i bistrinu; molitvu i čišćenje; klanjanje i akciju; riječ i šutnju; topli savjet i žestoki pregovor; teologiju i pedagogiju; ljubav i ljutnju…
S Božjom milošću, neka nas kao ŽIVU CRKVU ova priprema, ovo bdijenje za „Dan njegova rođenja u Nebu“, pripremi za novo liturgijsko vrijeme koje je pred nama: vrijeme DOŠAŠĆA koje će pred nas staviti nove milosti i nove izazove.
