Zbog neznanja čovjek čini pogrešne izbore ili odluke. Zbog neznanja i nepoznavanja Istine, počinje zvati Istinom ono što je zapravo laž. Zbog neznanja svoje religije, počinje prihvaćati tuđe. Zbog nepoznavanja jedinog, pravog i vječnog Boga – počinje se klanjati lažnim bogovima. Najveće blago danas su mudri, pametni ljudi. Ljudi koji znaju znanje prenijeti. I s druge strane, poučljivi ljudi – ljudi koji su spremni znanje naučiti, usvojiti.
Danas, nažalost, sve je manje mudrih ljudi. Jer su bitniji oni koji su podobni. A ove nove tehnologije, ovisnosti o ekranima, čine s druge strane, da su nove generacije učenika sve nesposobnije i nezainteresiranije za učenje, shvaćanje, razlikovanje. U jadnom mi to svijetu živimo. U svijetu mraka. Pravi mrak je mrak neznanja!
Kroz Bibliju vidimo i učimo kako je naš Bog SVJETLO: za Isusa Božja riječ kaže da je „Svijetlo Svijeta“, i „Mlado sunce s visine“!
Za Boga ništa nije tamno, ništa nije mračno – jer on svu tamu pretvara u svijetlo. I još više: On iz tame stvara svijetlo.
Svjetlost je poznavanje Istine. Znanje o tome odakle dolaziš i kamo ideš! Budući da dolazimo iz Ljubavi i idemo prema ljubavi, naše znanje je LJUBAV!
Zato je u ovom čekanju Božića, u ovom našem adventskom hodu, najvažnije čekanje u obitelji: obiteljsko zajedništvo. Nisu „Došašće“ kojekakvi šareni, izreklamirani, kupovinom obojani Aventski sajmovi, koncerti, eventi… Pravo, kršćansko Došašće je vrijeme pokore i odricanja. Zato ukrasi ne bi trebali biti šareni, nego LJUBIČASTE BOJE, kako bi još vidljiviji i simboličniji bio bljesak šarenila na sam Božić.
Ako Došašće započinjemo u listopadu i već osvijetlimo grad i kuće – kakvu kulminaciju Svjetla možemo očekivati na sam dan Božića? Nikakvu promjenu. To šarenilo božićnih boja i upaljenih lampica trebao bi biti vanjski znak naših srca koja su se „upalila“ kroz vrijeme Došašća – vrijeme priprave u kojem se obitelj okuplja oko zajedničke molitve i odlazaka na mise zornice. U tim trenucima koje provedemo zajedno trebalo bi se više osluškivati i razgovarati – što to doista leži na srcima naših ukućana, za čim oni to najviše žude? Otkrit ćemo tada kako djeca najčešće žude ne za skupim poklonima nego za tim da se sa svojim mamama i tatama igraju zajedno, da zajedno prave kolače ili ukrašavaju okućnicu i jelku. Mame i tate će otkriti kako im zapravo najviše treba topla riječ i pažnja svoga supružnika, a bakama i djedovima neki mali, topli znak ljubavi i vrednovanja!
Gospa nas uči da je pravo darivanje koje možemo dati jedni drugima za Božić zapravo darivanje našeg srca ispunjenog Božjom ljubavlju koja se u njemu rodila zahvaljujući molitvenom i zajedničkom (obiteljskom) iščekivanju.
Stoga dragi moji čitatelji! Stanite ovih predbožićnih dana pred JASLICE! Dopustite da vas Duh Sveti prodahne i uputi u ono što je bio PRVI BOŽIĆ: zajedništvo muškarca i žene u slušanju Božje Riječi. Poslušnost i življenje te Božje Riječi. I ta se Božja Riječ kroz njihovo darivanje i samodarivanje jedno drugom utjelovila, u ljubavi se rodila. Stvorila novi život. Stvorila Ljubav!
Pravi Božić je zato BITI I ŽIVJETI obiteljsko zajedništvo jednih s drugima i zajedništvo s Bogom u molitvi u intimnosti vlastitih domova, onakvih kakvi jesu. Pravi Božić je ona BRIGA I NJEŽNOST prema ljudima s kojima dijeliš svoj život i svoje vrijeme, kao i s onima koje ti je Bog poslao kao bližnje i potrebite. Jer kao što je Isus prihvatio štalicu i u njoj se rodio i mi trebamo prihvatiti naše obiteljske situacije i dopustiti da se baš tu, baš u njima Ljubav rodi!
Ne zaboravite dragi moji čitatelji, da ste vi danas možda jedini pravi i autentični prenositelji ZNANJA! Društvo i nove ideologije čine sve da zatru pravo znanje o stvarima, sjećanja na ono trajno, čine sve da onesposobe ljude da znaju jer odgovara im neznanje. Onima koji ne znaju lako je servirati LAŽNE ISTINE kratkoročnih rezultata. Vi, dragi čitatelji i roditelji postavljate model pripremanja i slavljenja Božića svojoj djeci. Vi im sada svojim primjerom pokazujete što je to u Božiću važno! Skupi poklon i večernji izlazak ili zajedničko kićenje jelke na Badnje veće uz božićne pjesme, pravljenje kolača, molitveno bdijenje i misu ponoćku. (Ovakav je Božić usađen u moje srce!) Ovakav Božić želim i ja predati svojoj djeci. Da kao i ja misleći na Božić osjećaju neponovljivu toplinu oko srca.
I ne zaboravite! Ma koliko se mi za Božić međusobno darivali, ipak najveći i najvažniji poklon svatko od nas dobija od malog Isusa: a taj poklon je paket MILOSTI za cijelu novu godinu, novih 365 dana do slijedećeg Božića! Zato je dragi moji Božić tako velika fešta. Najveći poklon se daje nama, ukoliko smo mu pripremili otvorena srca poput Marije i Josipa!
