Ona je to ovako opisala: „Kad Gospa dođe s novorođenim Isusom u naručju, kao da se Ona izgubi: s ovim svojim stavom, želi nam poručiti kako trebamo staviti Njega u središte našeg života.“ (Marija Pavlović za Radio Mariu, 25. 12. 2014.)
I upravo je to Božićna slika koju nam ovaj svijet tako uporno želi oduzeti, poturajući nam sve prisutnijeg Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka, sobove, snjegoviće, poklone i girlande… Barem mi katolici ne bi smjeli zaboraviti što zaista slavimo na Božić: ISUSOV rođendan! Vječna Riječ, pravi Bog, toliko je osiromašio samoga sebe, da je iz ljubavi prema nama ljudima, kako bi nama povratio božansko sinovstvo; uzeo naše smrtno tijelo, postao čovjekom sa svim granicama i smrtnošću. Nisam nikada razmišljala kolika je to bila žrtva, dok nisam negdje pročitala kako bi to bilo otprilike kao da se ja, čovjek: sa svom svojom snagom, pameću i mogućnostima, odlučim roditi kao mrav, kako bih spasila mrave od neke velike opasnosti. I zamislite sebe da odjedanput postanete nemoćna ličinka mrava… da izgubite svu svoju veličinu i sposobnosti, da se tako ograničite u malenost i slabašnost!!! Mene osobno hvata strah! Pa sad probajte usporediti barem donekle, koliko je to Bog sebe oplijenio da bi postao jedan od nas!?? Kolika je to bila žrtva, hrabrost i ljubav!
Naša vjera i Gospa pred nas stavljaju Isusa u obliku DJETETA! Zašto djeteta? Zato što je dijete bespomoćno, lomljivo, potrebito njege, pažnje, ljubavi, brige… Dijete nas uči kakav bi trebao biti naš odnos prema Isusu nadalje, kroz cijelu godinu – odnos prepun brižnosti. Kao što se brinemo i trudimo oko djeteta, tako bi se trebali brinuti, truditi, skrbiti oko Božanskog života u nama, o našoj vjeri, o našoj duši… I kao što je dijete potrebno hraniti, vježbati, učiti… tako i naš duhovni život treba duhovnu hranu, vježbu, spoznaje… Dijete Isus u nama, baš poput pravog djeteta, traži naš angažman, traži umiranje sebičnim prohtjevima, komotnostima, životu koji imaš samo za sebe… Baš kao što u stvarnosti kad dobiješ dijete to promjeni tvoj život i tvoje poglede, prioritete i mogućnosti – tako i dijete Isus u tebi želi da te promjeni. I kao što te vlastito dijete „tjera“ da „izađeš iz sebe“ i počneš živjeti za drugoga, tako i dijete Isus želi da se tvoj život preobrazi. Dijete je tako veliki simbol darivanja, dijeljenja, promjene… Nije stoga čudno da je ovaj sebični svijet podigao tako silan rat protiv djeteta, protiv svakog novog života. Gospodar svijeta zna da je jedno dijete, svako dijete – zapravo veliki Božji poziv i prilika za rast u ljubavi. Propusnica za Raj!
Božić se dakle ne završava gašenjem lampica, skidanjem jelki i rušenjem jaslica! Pravi Božić nastavlja se brigom o Božanskom djetetu u nama „dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.“ (usp. Ef 4, 13) Onda će ovo Božje utjelovljenje, osiromašenje tek dobiti svoj smisao! Nemojmo ga iznevjeriti! Ne ovaj put – kad je i „nebo s nama i bori se za mir u vašim srcima, obiteljima i svijetu, a vi dječice pomozite vašim molitvama da tako bude.“ (usp. Gospina poruka 25.12.2016.) Pa bila vam ova Nova 2017. godina ispunjena brigom za to Božansko dijete u vama i oko vas!
