Je li isključivo zbog toga što nije bio zajedno s apostolima onog prvog dana kada je Isus došao? Najlakše bi bilo odgovoriti da Toma nije vjerovao. Možda je zapao u neku svojevrsnu duhovnu depresiju, a možda se razočarao pa zato više ne vjeruje. Tomin lik je opisan u Ivanovom evanđelju. Tri se puta pojavljuje uvijek zbog neke sumnje. Sarkastično reagira kada Isus govori o svojoj muci: Hajdemo svi umrijeti zajedno s njim. Na posljednjoj večeri dok su svi apostoli šutjeli o obliku Isusova odlaska, Toma javno i glasno kriči: Ali mi ne znamo kamo ti ideš Isuse! Ja ništa ne razumijem. I treći se put spominje Toma u ovom odlomku, ponovno sa sumnjom. Nije dakle čudo da se sumnjičavi čovjek u svakom naraštaju uspoređuje s Tomom.
No, ne mora tako biti. Jedan poljski dominikanac pronalazi drukčiji razlog Tomine sumnje zbog Isusova uskrsnuća. Toma je sumnjao zato što je ljubio. Kako bi se ti ponio kada bi ti netko drag umro i znaš da je pokopan jer si bio na sprovodu, a dođe ti netko i kaže: On nije umro, nego živi. Sigurno bi rekao: Ne pričaj gluposti. Nije na mjestu šaliti se na račun smrti osobe koju toliko volim. Moguće da zato Toma nije povjerovao da je Isus uskrsnuo. Najvjerojatnije je izvor njegove sumnje ljubav. Možda zato Tome nije bilo prvi put zajedno s apostolima jer je pokušavao srediti svoj odnos prema Gospodinu.
Pokušajmo shvatiti Tomu. On ljubi i zato ne vjeruje. Ne zato što ima stav nevjere, nego jer je to preozbiljna stvar da bi u nju tek tako povjeravao. Nas uopće ne iznenađuje da je Isus uskrsnuo. Mi smo na to navikli. Svake godine je Uskrs. No, za Tomu i apostole to je bio prvi put! Nije čudo dakle da je Toma posumnjao.
Kroz osam dana Crkva stalno ponavlja da je Isus uskrsnuo, ali u nama se ništa ne mijenja. Ne znamo proslaviti Uskrs. Ne znamo proslaviti nedjelju. Tužni smo i dalje i izgubljeni. Danas je nedjelja. Danas je Isus uskrsnuo. Možda i u nam postoji ista sumnja, nadam se zbog ljubavi. Crkva vapi: Isus je uskrsno. On živi.
U nama čuči stalno neka smrt. Opterećeni smo smrću drugih. Neki se godinama ne mogu pomiriti zbog nestanka dragih osoba. Crkva nam govori da je Isus uskrsnuo, ali ništa. Možda netko među nama nosi u sebi neku vlastitu smrt i svakodnevno umire. Zato Crkva vapi: Isus je uskrsnuo i među nama je.
Ono što je veliko u Tomi jest činjenica da Toma nije otišao iako nije povjerovao. On je čekao sljedećih osam dana da Isus ponovno dođe. Tih osim dana ima svoje značenje. Osmi dan je sudnji dan. U toj slici možemo vidjeti da Toma čeka do kraja svijeta iako sumnja. On čeka i svoje uskrsnuće iako ne razumije što se dogodilo. Nije mogao pronaći vjeru u sebi, ali je volio. Nije otišao. Ipak je došao među apostole.
Toma je čekao sve dok nije vido svog blizanca. Ali, Toma nije imao brata blizanca. Tko je dakle njegov blizanac. Crkveni oci daju mnoge odgovore. Hebrejska riječ blizanac ima isti korijen riječi kao što je riječ Jaganjac bez mane. Kada Toma stoji pred Isusom on stoji pred svojim blizancem. Kako? Što ih povezuje? Njih dvojicu povezuju rane. Povezuje ih istinita muka. Bog u Isusu je trpio i umro. To nije mistifikacija.
Tako se i mi možemo prepoznati u Isusovim ranama. Isus je i naš blizanac. On zna sve što prolazimo. Zna što je smrt jer je sam prošao kroz svoju smrt. On ju je pobijedio. Toma je povjerovao kada je vidio Isusa i njegove rane. Danas pogledajmo Isusove rane u kojima je naše zdravlje, naše spasenje. Isus dolazi k nama. On dolazi po svojoj riječi. Dolazi po sakramentu euharistije i ispovijedi.
Jeste li primijetili da više puta u liturgiji svećenik izgovara riječi: Gospodin s vama? To znači da je Isus tu! Stoji s podignutom rukom ne da sudi nego da oprašta. Isus jest u svemu s nama. On prolazi s nama sve što i mi prolazimo. Zato ljudi odgovaraju svećeniku I s duhom tvojim, što znači: I s tobom je Gospodin. To je dijalog vjere. On je živ i daje smisao našem postojanu. On je nama sličan poput blizanca i u smrti, ali i u uskrsnuću.
