Potaknut zbivanjima oko izbjeglica teško je ne suočiti se s vlastitim strahovima, predrasudama ili čak usudio bih se reći čvrstoćom vjere.
Mnogo je ljeta prošlo od završetka mog srednjoškolskog obrazovanja, a samim time i od 'izlaska' iz Frame.
Čitao sam ovih dana dosta o izbjeglicama koje kucaju na vrata Europe.
U čemu je danas sadržan život pravog kršćanina?
Svojedobno smo čitali kako je bračni par odglumio da je bio na tjednome putovanju i odmoru u Grčkoj.
Nikada nisam volio matematiku i fiziku.
Draga djevojko, zapitaš li se ikada koliko vrijediš; koliko zapravo imaš za ponuditi i dati?
Utkiva Gospa potke međugorskih dana u osnovu Velikog Božjeg plana, što neumoljivo raste nad bespućima svijeta i jasnoćom prožima obrise nadolazećeg vremena, koje će istinom protkati svu bijedu i naopakost laži i podvala, svu izobličenost koja se uvukla u pore ljudskoga duha, svu oholost koja se hrani smicalicama neprijatelja od početka.
Jedan fakultetski obrazovan mladić, uspješan u poslu, ali nesretan u ljubavi imao je jaku želju pomiriti se sa svojom bivšom djevojkom.
Pri kraju svojeg života, uz sve opasnosti pojednostavljivanja, došao sam u svom bogotražiteljstvu do sljedećih bitnih, subjektivnih stajališta:
Kad čovjek voli ženu, on pobjeđuje sve…kad ljubav osjeti dušom svom, još je jači zbog nje…
Sigurno vam je poznat usklik sv. Franje koji je ponavljao plačući prolazeći ulicama Asiza: „Ljubav nije ljubljena!“
Sreća pa Bog nije čovjek i ne razmišlja na način današnjeg čovjeka koji sve želi prilagoditi sebi u pravcu svoga egoizma i oholosti, jer tada ne bi bilo ni tebe ni mene.
Neki dan sam primila jednu jako tužnu vijest. Moja najdraža baka je preminula.
"Čovjek samo srcem vidi, bitno je očima nevidljivo'' - rečenica je iz knjige ''Mali princ" koja nas može naučiti mnogočemu.