Sadržaj s oznakom: Fra Nikola Dominis

Živjela je jednom u ona davna doba u dalekom kraljevstvu uz more mala, sasvim mala ptica.

(Izvješće o Mariji iz Kagoshime je istinita priča iz životopisa sv. Franje Ksaverskog – James Broderick, Sveti Franjo Ksaverski, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 2007.)

Bilo je to jedne, hladne, kasno jesenske noći.

Bog je svojim utjelovljenjem pokrenuo nezapamćenu promjenu svijeta, nitko nikada prije, niti će itko ikada nakon Krista, sve do njegova drugog dolaska, moći u tolikoj mjeri izmijeniti svijet.

„On više ne umire smrt njime više ne gospoduje.“ (Rim 6, 9) „Gusta je i Tamna noć svladana - reče jednom sveti Hipolit – i omražena smrt osuđena na tmine; život probija u svijet, sve je prepuno neprolazna svijetla i oni koji se rađaju zadobivaju novi svijet; Krist, rođen prije zore, blista za sve, besmrtan i veći od sunca.“

„Vama, mladi, kažem: Ako osjetite Gospodinov zov ne odbijajte ga!“ – veli svetac, papa Ivan Pavao II. u pobudnici – Vita consecrata.“

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna;
tama se prostirala nad bezdanom
i duh Božji lebdio je nad vodama.“ (Post 1, 1-2)

Sveti nam Bazilije Veliki veli: „Pozovite Mariju u pomoć jer ćete je uvijek naći spremnu da vam pomogne.

Ja vjerujem da će ova civilizacija još dugo trajati, vjerujem da je ljubav snaga koja će pokrenuti čovječanstvo na vraćanje onom iskonskom početku, svojoj duši.

U čemu je čovjekova sreća, filozofsko-teološki pogled.

Jednom sam htio ljudima pričati o prirodi, o smiraju mora u tiho ljetno veče, ali oni rekoše, pričaj nam o izlascima, o veselim zabavama, a more je samo još smirenije primilo zadnje zrake sunca u svoje tihe, modre dubine, i zaspalo u suton.

Bože, pošalji nam zanesenjaka, poput Sv. Franje Asiškoga, poput Sv. Klare i Sv. Maksimilijana, poput Terezije Velike i Male, poput Majke Terezije.

Želim moliti i to ne samo kad sam u potrebi, kad navale bujice, kad me ne razumiju ili kad moji problemi prerastu moje mogućnosti.

Pred dvije tisuće godina, u neznatnom gradiću Nazaretu tamo u Galileji, živjela je djevojka, „sva lijepa, bez mane“ (Usp. Pj 4, 7) „što je ljiljan među trnjem, to je bila ona među djevojkama“, (Usp. Pj 2, 2) a 700 godina ranije ovako o njoj reče prorok Izaija: „Evo, začet će djevica i roditi sina…“ (Iz 7, 14)

U tom romantičnom srednjem vijeku, po mnogočemu nimalo mračnom, u talijanskoj pokrajini Umbriji, u gradiću Asizu rođen je maleni Ivan, nešto kasnije prozvan Franjo, a još malo kasnije svima poznat kao sveti Franjo Asiški, jedan od najomiljenijih svetaca katoličke Crkve.

Nedavno sam pisao o „radnicima u polju“ (Makar i u posljednjem času) prispodobi u kojoj Gospodin pokazuje svoje milosrđe pa i onima koji se u zadnjem trenu obrate daruje život vječni, naravno, ukoliko to učine iskreno i ukoliko se to dogodi prije posljednjeg časa.