Mi djecu već godinama učimo laži i to pod krinkom veselja, tradicije i "dječje radosti". Učimo svoju djecu da im darove donosi neki izmišljeni lik u crvenom odjelu, a ne Onaj zbog kojeg Božić uopće postoji. Učimo ih da čekaju Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka, dok Isus stoji sa strane - tih, nevidljiv i gurnut u drugi plan.
Došašće je vrijeme koje nas svake godine iznova želi zaustaviti, otrgnuti iz površnosti i okrenuti prema onome bitnom. To nije tek puki hod prema blagdanu, nego poziv na nutarnje buđenje, na obraćenje srca i na ozbiljno suočavanje s pitanjem kako i zašto uopće slavimo Božić. Upravo u tom duhu, fra Marin Mikulić u svojoj propovijedi u Međugorju snažno i bez ublažavanja podsjeća na riječi koje odavna odjekuju, ali su danas možda aktualnije nego ikada.
Crkva se danas, više nego ikad, susreće sa ozbiljnim pomanjkanjem posvećenih poziva.
Svete mise u iduću nedjelju u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.