Na mostarskom groblju Šoinovac, u srijedu, 17. studenog, majci zemlji je predano tijelo Mirjam (s. Berislave) Grabovac, osobe koja je u svim periodima svoga života snažnom i nježnom osobnošću oduševljavala ljude za sve dobro i plemenito, svjedočeći i tako Božju ljubav prema svakom stvorenju. Ostavila je dubok trag u svima onima koji su je poznavali, o čemu su mnogi proteklih dana posvjedočili na društvenim mrežama. Sprovodne obrede te misu zadušnicu u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve predslavio je don Dragan Filipović, piše Laudato.
Mirjam Grabovac rođena je 12. travnja 1965. godine u Mostaru kao prvo od četvero djece u obitelji Zdravke (Cice) rođene Vrljić i Berislava Grabovca.
Osnovnoškolsko obrazovanje Mirjam je stekla u 'OŠ Braća Šimić', srednjoškolsko u Gimnaziji 'Aleksa Šantić', a fakultetsko nastavila u Zagrebu na tadašnjem Fakultetu za defektologiju (danas Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet). Za vrijeme studiranja bila je aktivna, uz ostalo, u Palmi, zajednici studenata koja se okupljala kod isusovaca u Zagrebu, kao i u časopisu 'Mi'.
Nakon što je diplomirala pristupila je Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije sa sjedištem u Zagrebu. Njezin odabir redovničkog poziva roditeljima u početku nije bio drag, no kasnije su to prihvatili radujući se njezinoj pronađenoj sreći u životu i podržavajući je svojom ljubavlju i molitvama. Izborom redovničkog imena – s. Berislava - na jedan način je željela izraziti zahvalnost i ljubav prema svome ocu.
Tijekom ratnih godina zajednica ju je poslala u mjesto Mals u Južnom Tirolu u Italiji, kako bi s drugim sestrama pomagala izbjeglicama svih nacionalnosti koji su pristizali s ovih područja.
Sredinom devedesetih, nakon polaganja vječnih redovničkih zavjeta, počela je raditi kao nastavnica u Centru za odgoj i obrazovanje 'Goljak' u Zagrebu koji pruža obrazovanje djeci i mladima s motoričkim teškoćama i kroničnim bolestima. Za vrijeme svog redovničkog života služila je Bogu i čovjeku u više mjesta na različite načine, a najdulji periodi su bili u Ženskoj općoj gimnaziji u Zagrebu i Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici u Zaprešiću.
