Jedina godina u kojoj nije bila u Međugorju je 2020. kada se nije moglo putovati zbog epidemioloških razloga.
Ovaj put stigla je sa grupom od 44 hodočasnika. Stigli su u subotu 18. lipnja kasno navečer nakon više od 24 sata putovanja, a vraćaju se kućama slijedeće subote 25. lipnja.
Duhovna pratnja grupe im je svećenik, franjevac konventualac fra STÂNICÂ MATIEŞ. Namjerno su odabrali ovako dugi boravak od sedam dana za hodočašće jer su željeli da se hodočasnici mogu isključiti mislima iz svoje problematične svakodnevice i onda lagano preko molitvenog programa u Međugorju, odlascima na međugorska brda, Tihaljinu i svjedočanstva, uranjati dublje u molitvu i iz nje crpiti snagu za povratak u stvarnost koja ih čeka kod kuće. A tamo nije lako, jer se nalaze vrlo blizu granice s Ukrajinom, pa imaju jako puno ukrajinskih izbjeglica koji se nalaze u prolazu prema boljim odredištima EU.
Među hodočasnicima velika većina je po prvi puta u Međugorju, i također su različite vjeroispovijesti: katolici, pravoslavni i grkokatolici. Ipak svi zajedno slave Gospodina i slažu se u jednom: njihova jedina nakana s kojom su došli je ZAHVALITI GOSPI ZA SVE PRIMLJENE MILOSTI.
Gospođa DíNA je posebno sretna jer se nada kako će ove godine uspjeti doći u Međugorje još dva puta: sa dva autobusa mladih na Mladifest i još jednim autobusom u rujnu.
