Vremenske prilike su poslužile, pa iako je nebo bilo oblačno, nije posulo padalinama mnoštvo okupljenih vjernika. Posula ih je Božja milost jer su odvojili vrijeme i učinili ovu žrtvu penjanja na brdo Križevac, kako bi proslavili blagdan Uzvišenja sv. Križa koji se u Međugorju slavi u nedjelju iza male Gospe. To je poseban dar za župu Međugorje, jer su u betonskom križu koji je na Križevcu, ugrađene relikvije pravog Isusova križa iz Jeruzalema.
Podsjetimo kako su u čast Svete godine Otkupljenja 1933./34., potaknuti tadašnjim župnikom fra Bernardinom Smoljanom, međugorski župljani, usprkos velikoj neimaštini, na brdu ponad Međugorja sagradili monumentalni betonski križ visok 8,5 a širok 3,5 metara. U njegovo su križište ugrađene relikvije Isusova Križa dobivene iz Rima. 16. ožujka 1934. tamo je po prvi puta slavljena sv. Misa. Već u rujnu 1935., biskup fra Alojzije Mišić odredio je da se blagdan Uzvišenja sv. Križa u Međugorju slavi u prvu nedjelju poslije Male Gospe i da se tada na Križevcu slavi pučka misa. Sve do 1981., bio je to blagdan za župljane i prijatelje iz okolnih mjesta, a od 1981. nadalje, postao je to blagdan za hodočasnike iz cijelog svijeta.
Danas se Crkva spominje i Gospe žalosne, tako da su se u milostima današnjeg dana spojila ova dva Srca, Srce žalosne Gospe i Isusa na Križu koji su sigurno izlili brojne milosti i na sve brojne hodočasnike koji se ovih dana nalaze u Međugorju. Ona su nam putokaz kako su sva patnja i križevi koje susrećemo na putu, ako su prihvaćeni, zapravo put do spasenja i Života.
