Ove godine bio je, zbog Jubileja mladih u Rimu koji je trajao od 28. srpnja do 3. kolovoza, promijenjenih datuma i skraćen za jedan dan, ali je, iznad očekivanja organizatora i mještana, ipak uspio okupiti veliki broj mladih i onih koji se tako osjećaju iz 71 zemlje. Zadnjih dana ispred vanjskog oltara nije se moglo naći ni mjesta za proći, a kamoli za sjediti pa sve do pola livade iza crkve, što pokazuje da se brojka prisutnih kretala između 30 – 40 000.
NE PADATI U ZAMKU BROJKI
Iako i mi rado u izvještajima sa programa volimo citirati brojke, pa ispada kao da se svaki dan natječe u kojem će biti više svećenika, više biskupa, više on-line gledatelja, brojke zapravo nisu važne i one čak mogu biti zamka, da se njima mjeri nešto što je brojkama nemjerljivo. A to je prije svega snaga molitve, raspon otvorenih srca, stav poniznosti, stav iskrenosti, snaga zajedništva, jednostavnosti... A sve su to glavni preduvjeti da se na neki prostor izlije Božja milost – a ona je nemjerljiva! Ona se ne vidi očima, nego srcem. A u Međugorju se, za vrijeme Mladifesta itekako osjećala. Posebno u molitvenim trenucima klanjanja, molitve sa svijećama, prikazanja i svete pričesti u Euharistiji... Pomazanje je bilo srcem tako čitljivo i očutljivo, slava Božja koja je zaustavljala vrijeme, prolazno pretvarala u neprolazno što je za plod imalo jedan veliki mir u duši. A po mir smo na kraju svi ovdje došli!
Razgovarala sam sa par osoba koje su bile i na Jubileju mladih u Rimu, i ovdje na Mladifestu. Oni primjećuju razlike: njihovi dojmovi o Jubileju su prekrasni, biti dio milijun mladih oko Svetog Oca je neopisivo, ali ipak kažu kako je na Mladifestu sve toplije, konkretnije: molitveni i liturgijski program traje cijeli dan, a u Rimu je tokom dana bilo ostavljeno grupama da se organiziraju kamo će ići, ali često puta zbog udaljenosti od više sati od mjesta spavanja do mjesta okupljanja, bilo je nemoguće pomicati se u toku dana, pa onda opet i navečer na liturgijski program, Ovdje, u Međugorju kažu, gdje god da si smješten, za par minuta si do crkve, tako da je sve lakše. Manje je ljudi, ali isto tako ovdje se možeš osjećati kao dio, jer nisi izgubljen u nepreglednosti mase, vidljiv je oltar, tu si oko njega, i Presveto je tu, i Gospin kip koji dolazi do tebe, i svijeća je u tvojoj ruci... Sve ove manje brojke, manji prostori, manje mase... zapravo su prednost koja omogućava još uvijek jednu intimnost, jedno pozitivno zajedništvo, jednu prisnost koja otvara prostore za dinamike milosti koje dotiču srca, previre ono okoštalo, otvara neke nove poglede... Zato je zapravo bolje da nas ima manje, ali da smo snažniji u Duhu.
ŽIVOT SE TREBA ŽIVJETI, A NE GLEDATI
Kateheze i svjedočanstva ove godine, uz ono što je svatko imao različito kao svoju priču, zajednički su dala jednu veliku poruku mladima, ali i starima, koji su danas sve više uronjeni u virtualne stvarnosti i ovisni o digitalnom svijetu aplikacija, društvenih mreža i ekrana. I kao što geslo Mladifesta kaže: „Hajdemo...“ – čovjek nije stvoren da bi stajao, stagnirao, jer svaki propušteni trenutak je već gubitak u nepraćenju milosti koju nam Bog daje svakog trena.Čovjek je stvoren za hod, za rast, a on se događa u kontaktu s drugima, u izlasku iz vlastite zone komfora, u pomaganju drugima, u poboljšanju života oko nas i života drugih. Čovjek je stvoren za rast u ljubavi, a ljubav se događa i raste samo s drugima, samo u zajedništvu, samo u sebedarju. I zato su nam ovogodišnje kateheze i svjedočanstva lijepo posvjedočila o Božjoj preobražavajućoj snazi onda kad čovjek postane „čovjek za drugoga“ .
FRA SLAVKO BARBARIĆ – U BRIZI ZA DRUGE
Ideja da se prije svakog svjedočanstva i kateheze, kao najava, čita ulomak iz fra Slavkove knjige „U školi ljubavi“, obilježavajući na taj način 25 godina od njegove smrti, također je bila puni pogodak, jer nam je donijela nešto od njegova duha. Fra Slavko je uistinu bio „čovjek za drugoga“, jer su mu je i zadnja misao prije smrti bila briga za one koji su silazili s njim s Križevca („Pazite kako silazite jer je sklisko“) Bio je čovjek koji je znao iskoristiti trenutak i zato je toliko toga osnovao i pokrenuo. Svojim suradnicima je govorio: „Prošlost pripada milosrđu Božjem, budućnost pripada Božjoj ljubavi, a ja mogu živjeti samo sada, i u tom sada truditi se maksimalno iskoristiti i utjeloviti milosti koje mi Bog daje!“
OVDJE SVATKO POSTAJE ŽIVI KAMEN BOŽJE GRAĐEVINE
Prisjećanje na početke ukazanja, na početke Mladifesta, pokazala su nam koliko je zapravo ljudi dio ove priče koja se zove Gospina škola i Mladifest. Posebnost i jedne i druge upravo je u životima svih onih koji su sudjelovali u njihovom stvaranju i oblikovanju i onima koji to još danas čine. Svačiji život i svačija priča, znanje, iskustvo je poput živog kamena koji se ugradio u ono što mi danas vidimo kao Međugorje i Mladifest. Neki su otišli, neki su ostali, novi su došli – ali u Bogu sve stoji zapisano kao živi otisak svakoga od njih za vječnost. I to je ono što Mladifest i Međugorje čini posebno, tih 44 i 36 godina tradicije, svih tih života koji su utkani u poruke koje oni danas šalju. Zato se hodočasnik kada dođe ovdje osjeća kao stranac, kao višak, nego kao još jedan živi kamen koji u ovu duhovnu građevinu ugrađuje svoj život i svoju priču.
NE SAMO GLEDATELJI, NEGO I SUDIONICI
Pauze između točaka programa ispunjene glazbom i plesom, pjesme za vrijeme liturgije, ponovno pjesme i ples nakon programa, pa onda pojedinačni 'koncerti' mladih do duboko u noć, čine da je Mladifest u Međugorju jedinstven u odnosu na druge svjetske susrete i okupljanja mladih u svijetu. Ne samo da ovdje postoji cijeli jedan vlastiti repertoar pjesama koje su nastajale godinama (njih 36 koliko traje Mladifest), što kao autorske pjesme posebno iznikle iz duhovnosti Međugorja (Zdravo kraljice Mira, Gospa Majka moja..), što kao dio duhovnog puta kojeg su prošli sami autori istih (Agostino Ricotta kao bivši član zajednice Blaženstava na počecima Mladifesta unio je note židovske tradicije koju ova zajednica njeguje, pa su tako nastale pjesme poput ‘Evenu Shalom’, ‘Korina Yeshua’, ‘Yeshua Hammasiach…), kao dio osobnog hoda s Bogom i s Gospom u Međugorju (Roland i njegova pjesma Daruj nam mir…, ili Ivan Musa i njegove pjesme), te kao kršćanski hitovi koji su osvajali srca sa različitih svjetskih susreta mladih (pjesma Emmanuel..) ili moderne duhovne pjesme (Jerihonske zidine...) ili neke pjesme koje su donijeli sami članovi zbora (Aleluja, your love make me sing)… nego su uz njih kao nigdje u svijetu zajednica Blaženstava, a zatim i Frama Međugorje koja im se zadnjih godina pridružila, osmislili plesne pokrete – tako da se svaka pjesma sa jedinstvenim pokretima pretvara u molitvu cijelog bića.
To su jednostavne pjesme, najčešće s riječima koje se ponavljaju, nabrajaju, lako pamtljive, lake za animaciju. S vremenom, uz aranžmane prof. Damira Bunoze dobili su moderniji ton, jazz štih, uz slobodu da se sami muzičari u soliranju potpuno izraze u svojim vještinama. Tako nekad dobijemo prava umjetnička djela skladbe, improvizacije, toniranja, orkestra i sola, uz nezaobilaznu duhovnu notu duša pjevača koje su i molitelji i molitvenog ozračja u kojem se izvode tako da sve skupa dobija jednu meditativnu i uzvišenu notu koja srca dira i duše diže do Neba.
To je način na koji mladi nisu samo pasivni slušatelji kateheza, svjedočanstava ili svete mise, nego uz pjesmu i ples postaju i sami aktivni sudionici svega. Pjesma i ples im daju radost, opuštanje, zbližavanje jednih s drugima, osjećaj zajedništva, na kraju jedan osjećaj jedinstva sa svim pukom Božjim.
MILOST U ZAJEDNIŠTVU
Mladifest je još jednom pokazao koliko ljudi traže Boga i traže taj nadnaravni mir i smisao koji samo vjera u Boga može dati. Pokazao je i snagu Gospina poziva, njezine majčinske ljubavi koje su srca tako žedna, pa se ne ustežu putovati kilometrima, čekati satima na granici BiH i Hrvatske, spavati na kamenu Križevca... samo kako bi joj došli.
Mladifest je još jednom pokazao postojanje ove žive, mlade Crkve (i po godinama, i po duhu), koja u zajedništvu iskrenih i poniznih srca doista postaje Hram Gospodnji. Još kad bi i svi Pastiri malo više postali „kao djeca“, srušili zidove svojih razuma, predrasuda, samodostatnosti i strahova od neshvatljivog pa da im se srca više otvore u pravom zajedništvu djece Božje, koje onda omogućava još veći silazak i cirkulaciju Božje Slave koja sve preobražava i zbog koje tu Isusovu, milosnu Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. Zato nam je duhovno rasti, svi skupa do novog susreta, do sljedećeg Mladifesta koji nas poziva „na izvore“! Kraljice Mira, moli za nas!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
