Program je započeo u subotu 30. siječnja od 13.45 pa do večernjih sati. Nakon prijenosa večernjeg molitvenog programa iz crkve sv. Jakova u Međugorju, uslijedilo je klanjanje, a zatim predavanje fra Marinka Šakote i svjedočanstvo Ivana Dragičevića. Organizatori su ostali zapanjeni nakon što se pokazalo da je taj prvi dan, program slijedilo više od 4 miliona ljudi diljem svijeta samo preko IP adresa, ne računajući televizije i radija. Program je nastavljen u nedjelju 31. siječnja od 13.25 sati i trajao je do 20.25 sati. Večernju svetu misu prve večeri predslavio je fra Marinko Šakota, a druge večeri provincijal fra Miljenko Šteko.
Program se dakle odvijao u Njemačkoj i u Međugorju. Dio dnevnog programa, odnosno svjedočanstva, intervjui, nagovori i glazba izvodila su se u svetištu Marienfried u Njemačkoj, a večernji molitveni program prenosio se iz župne crkve sv. Jakova u Međugorju.
Informativni centar Mir Međugorje bio je suorganizator prijenosa emisija Kongresa. Cjelokupni program kongresa mogao se pratiti u medijima na petnaest svjetskih jezika (hrvatski, njemački, engleski, francuski, španjolski, talijanski, poljski, ruski, slovenski, portugalski, slovački, mađarski, korejski, kineski (mandarinski), arapski.
Na ovom kongresu, između ostalih govorio je i apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, a ono što je tom prilikom rekao možete pročitati u nastavku:
PREDAVANJE mons. HENRYK HOSER: „Međugorje – model nove evangelizacije za svijet“
Često me pitaju zašto sam na Festivalu mladih rekao da je Međugorje neka vrsta modela nove evangelizacije i zašto uopće nova evangelizacija. To je odgovor Crkve na situaciju u svijetu, napose na situaciju u zemljama koje su tolike godine, kroz tolika stoljeća bile kršćanske, i u kojima se događa masovna dekristijanizacija, tihi otpad od vjere, i zato je potrebna nova evangelizacija Europe, Sjeverne Amerike i atlantske civilizacije.
Ta nova evangelizacija trebala bi staviti naglasak na sve one elemente koje smo izgubili gubeći vjeru, napose na neposredan, živ, produktivan odnos s Bogom koji je naš Stvoritelj i naš Spasitelj. Izgubili smo i osjećaj ili sposobnost za ono što je sveto, što je posvećeno Bogu, uključujući i ljudski život koji je za nas svet. Taj izgubljeni osjećaj za sveto je izazov za novi naraštaj, za novu evangelizaciju
Izgubili smo molitvu, onu molitvu koja je neposredni kontakt s našim Bogom kojega prepoznajemo kao našega Oca, kojega prepoznajemo kao ljubav, kao milosrđe. Sve te elemente nalazimo u onome što činimo u Međugorju. Međugorje je mjesto ispovijedanja, obraćenja, preusmjeravanja vodoravnosti našega života u okomitost.
Često i rado uspoređujem novu evangelizaciju s Kristovim križem koji se sastoji od dviju greda. Okomita greda duža je od one vodoravne, a vodoravna greda pričvršćena je na onu okomitu. To znači da naši međuljudski odnosi neposredno ovise o Bogu, nosi ih naš odnos s Bogom, i mi u svakoj osobi nalazimo Božju sliku. Svaka je osoba u Božjim očima sveta.
Što nam Međugorje nudi? Nudi nam, rekao bih, klasične stvari, napose razne oblike molitve: osobnu molitvu, zajedničku molitvu, tišinu koja je jako važna kako bismo ponovno pronašli tišinu u svojem životu. Nudi nam razne oblike zajedničke molitve: križni put, klanjanje pred Presvetim, čašćenje križa, ali i marijansku pobožnost. Ovdje razvijamo pobožnost prema Mariji, Kraljici mira, i to je specifično za Međugorje.
Svoj sam život posvetio Blaženoj Djevici Mariji
Što mogu reći o ulozi Majke Božje u mom životu? Mogu reći da me prati od djetinjstva. Odrastao sam, naravno, u katoličkoj obitelji, ali i u marijanskoj pobožnosti. Kao dijete u blizini Varšave u Poljskoj odlazio sam u crkvu koja je posvećena Mariji, zatim sam bio ministrant i u jednoj kapelici pratio svibanjske marijanske pobožnosti i molitvu krunice u listopadu. Sve su to elementi marijanske pobožnosti koju sam živio u djetinjstvu. Već u novicijatu kod Palotinaca svoj sam život posvetio Blaženoj Djevici Mariji po Duhu Svetomu prema marijanskome svecu, velikom marijanskom pobožniku Grignonu de Montfortu. Gdje god sam bio služio sam Mariji, kako u Kibehu gdje sam bio svjedok ukazanjima Blažene Djevice Marije, tako i ovdje u Međugorju gdje sam opet u službi Blažene Djevice Marije koju nosim u svojemu srcu.
Sličnosti između Kibeha i Međugorja
Pitate me vidim li sličnosti između ukazanja u Kibehu i pretpostavljenim ukazanjima u Međugorju. Kad govorim o Međugorju, uvijek govorim u kondicionalu jer Sveta Stolica još nije službeno priznala ta ukazanja. Kad mi netko kaže što je navodno rekla Blažena Djevica Marija, ako je to u skladu s našom vjerom i našom klasičnom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji kako ju definira Crkva, mogu reći da postoje jasne sličnosti između tih dvaju događaja. Prva ukazanja u Kibehu dogodila su se iste godine kao i Međugorje. Međugorje je počelo u lipnju, a Kibeho u listopadu-studenom 1981.
I jedno i drugo mjesto možemo vidjeti u istoj perspektivi. U Kibehu, Blažena Djevica Marija je vjernicima, svijetu koji je dolazio na to mjesto ukazanja, unaprijed ukazala na perspektivu genocida koji se dogodio više od deset godina poslije. To je bilo rano upozorenje, veliki poziv na obraćenje. Blažena Djevica Marija predstavila se kao „Majka Riječi, Majka Božje Riječi“. Time ukazuje na Isusa Krista koji je Božja Riječ. Ona nas je privlačila, pozivala da molimo upravo koristeći Božju riječ koja nam je darovana u Evanđelju.
U Kibehu dakle imamo taj element koji ukazuje na budućnost, a u Međugorju imamo isti fenomen da je Blažena Djevica Marija navodno unaprijed govorila o nedostatku mira, što smo iskusili u tom strašnom ratu na Balkanu gdje su se svi borili protiv svih. A ovdje se predstavila kao Kraljica mira.
Kraljica mira je stari naziv Blažene Djevice Marije, nije ništa novo. Taj naziv unio je u Lauretanske litanije papa Benedikt XV. tijekom prvoga svjetskog rata koji zovu i velikim ratom. To je bilo 1917. godine kad su se dogodila i ukazanja u Fatimi i tu vidimo direktnu poveznicu koja polazi od Fatime i vodi do tih dvaju događaja u Kibehu i Međugorju. To su ukazanja apokaliptičke vrste.
Blažena Djevica Marija poziva nas na obraćenje, na temeljni izbor između Boga ili onoga što mu je suprotno, što je protivno Bogu, dakle snaga tame. Mislim da se taj poziv odnosi na pučanstvo cijeloga svijeta, na sve koji žive na ovoj zemlji. To nije poziv samo za katolike jer se vječno spasenje odnosi na sve nas. Svi smo pozvani graditi mir na ovoj zemlji kako bismo na njoj mogli nastaviti živjeti.
Papa Franjo jako naglašava božanski karakter ovoga svijeta koji je Božje stvorenje, a Bog je dobar i pravedan, ljubav i milosrđe. Prva enciklika pape Franje „Laudato si“ napisana je u duhu svetoga Franje, a ova enciklika „Fratelli tutti“, ova posljednja, kaže da svi imamo istoga Oca koji je na Nebesima.
Spasenje svijeta ide preko patnje
Blažena Djevica Marija poziva nas da prihvatimo sve što dolazi od Boga i što nam se čini gorko. Pozvani smo slijediti put Isusa Krista koji je na sebe uzeo našu patnju. Spasenje svijeta ide preko patnje. Sveti Pavao kaže da moramo u svom tijelu dopunjati što nedostaje mukama Kristovim (Kološanima 1,24) i ostati vjerni Gospodinu u svemu što je gorko i što nas skupo košta, kad smo suočeni sa stvarima koje ne razumijemo, s fizičkim, psihičkim i duhovnim trpljenjem. Sve to trebamo prihvatiti u istoj perspektivi kao i trpljenje Isusa Krista i zajedno s njim nositi svoj križ.
Radiopostaja MIR Međugorje
