Župna je crkva tijekom 1992. oštećena, a u drugoj polovini 1995. minirana je i srušena. Župa je koncem 1991. godine imala oko 3000 župljana i njihov se broj neznatno povećavao sve do početka posljednjeg rata kada su svi župljani prognani, a 80% kuća je srušeno. Povratak stanovništva započeo je tek 2000. godine. Danas župa broji svega 160-tak stanovnika, uglavnom starih. Škole nemaju jer nema djece, a njih svega nekoliko idu u školu u Orašje. Na mjestu bivše škole sagrađen je starački dom. - Ovu tužnu priču o svojoj župi, bolna srca pripovijeda fra Joso Oršolić župnik župe „Sv. Ivana Krstitelja“ iz Donje Tramošnice.
On je zajedno sa svojih četrdesetak župljana i prijatelja ovih dana boravio na hodočašću u Međugorju. Krenuli su na put u ponoć s nedjelje na ponedjeljak (29./30. kolovoza), nakon što su te zadnje nedjelje u kolovozu proslavili FRA LOVRINU MLADU NEDJELJU. (više o tome na kraju teksta)
U ponedjeljak jutro proveli su u molitvi križnog puta na Križevcu, a popodne su posjetili zajednicu Cenacolo te sudjelovali na večernjem molitvenom programu. U utorak, 31. kolovoza, kroz jutro su molili krunicu na Brdu ukazanja, a zatim su svetom misom i posjetom Majčinom selu završili hodočašće te krenuli kućama.
Bilo je kratko, ali milosno - složili su se hodočasnici koji su velikom većinom već više puta bili na hodočašću u Međugorju. Ipak i dalje rado dolaze jer ovdje traže snagu i mole za obnovu svog ratom pogođenog mjesta. Barem jedanput godišnje iz župe se organizira hodočašće za Međugorje. Mole najprije za duhovnu i materijalnu obnovu obitelji, za duhovnu i materijalnu obnovu župe, zahvaljuju za dar života i za proglašenje svetim fra Lovre Milanovića.
FRA LOVRO MILANOVIĆ (1777 - 1807)
Svake godine na posljednju nedjelju u kolovozu obilježavamo "Fra Lovrinu mladu nedjelju", hodočašće na grob sluge Božjega fra Lovre Milanovića.
Fra Lovro Milanović rođen je 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu. Krsno ime bilo mu je Stjepan. Njegov otac Anto doselio se iz mjesta Gabela u Hercegovini, gdje se vjenčao s Katarinom r. Strukić. Nedugo nakon rođenja maloga Stjepana obitelj je preselila u Kraljevu Sutjesku, gdje se Anto zaposlio u franjevačkom samostanu, u kojem je gvardijanom bio njegov brat fra Franjo Milanović. Kad je Stjepanu bilo šest godina, od kuge su mu umrli roditelji, brat i dvije sestre. U 15. godini ušao je u Franjevački red i uzeo ime Lovro. Nije poznato gdje je studirao i kada je zaređen za svećenika. Kratko vrijeme bio je samostanski vikar u Kraljevoj Sutjesci, a onda je imenovan za župnika u Velikoj, današnja župa Plehan, u blizini Dervente. Odatle je premješten u Tramošnicu, gdje je 3. veljače 1807. godine mučki ubijen u selu Turić. Ubio ga je Mujo Arnaut, nadglednik imanja Osmanbega Gradaščevića. U Matici umrlih župe Tramošnica stoji napisano kako je ranjeni fra Lovro uspio nekako sići s konja, potom kleknuo i udarajući se u prsa kazao: Gospodine Isuse Kriste, koji si za me svoju krv prolio na križu, sada je bijednik za tebe umirem od neprijatelja svetog križa. Oprosti meni preveliku grešniku i smiluj se.
Još uvijek vrlo živa narodna predaja kaže kako je Mujo Arnaut ubio fra Lovru zato što nije sišao s konja i na taj mu način, prema turskom štovanju, iskazao poštovanje. A fra Lovro to nije učinio, nastavlja predaja dalje, jer je u rukama nekom bolesniku nosio sakrament svete Pričesti. Bez obzira što ga Crkva nije službeno proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti (fama sanctitatis) ne jenjava već više od 200 godina. Na njegov grob u Turiću, odmah poslije njegove pogibije do naših dana, s vjerom i pouzdanjem dolaze brojni vjernici ne samo iz Bosanske Posavine nego i izdaleka (iz Slavonije i Srijema). Dolaze i katolici i pravoslavni i muslimani. Ljudi su od davnine uzimali s fra Lovrina groba grudice zemlje, nosili ih svojoj kući i njome trljali bolesni dio svoga tijela, uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći u njihovim bolestima i raznim drugim nevoljama. Mnogi od njih su spremni posvjedočiti kako su njihove molitve bile uslišane. Crkvene vlasti prije nekoliko godina pokrenule su i službenu kauzu za proglašenje blaženim, čemu se nadamo u skorije vrijeme.
Razgovarala: Paula Tomić / medjugorje-info.com