Ono što im je zajedničko je jedan polet koji ih nosi, čisti pogled koji rastapa, i srce koje kuca zahvalnošću Gospi za ovih 40. godina. S nekima od njih sam popričala te vam njihova svjedočanstva donosim u nastavku:
BRANITELJI ALEN LAZAR IZ KOPRIVNICE I TOMISLAV BUBALO IZ ZAGREBA
Malo prije Služnja susrela sam Alena Lazara iz Koprivnice i Tomislava Bubala (porijeklom iz Čerina), ali koji živi u Zagrebu. Obojica su hrvatski branitelji. Vojničkog stasa i glasa. Alen je 8. lipnja krenuo iz Koprivnice i njemu je danas 17. dan hodanja, a Tomislavu je 14. Dan jer je krenuo na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Nisu se prije poznavali, nego su se sreli u crkvi Hrvatskih mučenika u Udbini i od tada zajednički hodaju i međusobno se upoznaju.
Obojici je glavna nakana hodočašćenja zahvala Gospi za 40. godina ukazanja i za prisutnost u hrvatskom narodu i na slavu i hvalu Kristu Kralju, a zatim i kao zahvala i molitva za obitelj i sve dobro što su primili u svojim životima.
Obojica su oženjeni. Tomislav ima četvero djece, i s njima je sad ostala njegova supruga. Alen ima dvoje djece i oni će ga čekati u Međugorju.
Alen već pet godina osjeća poziv da dođe u Međugorje. Prošle godine nije mogao zbog kovida, pa je otišao na Trsat. Sada je rekao: „Ove godine je 40. Obljetnica, ma da mi i netko umre, ne zovite me dok ja ne stignem u Međugorje!“
Za prenoćišta su se pouzdali u Providnost i oduševljeni su dobrohotnošću i velikodušnošću ljudi i župnika koji su ih primali na spavanje ili ih nudili osvježenjima. Tomislavu se posebno usjekao u sjećanje jedan mladić, Aleksandar koji je na svom štandu prodavao med i sir između Korenice i Udbine. Napojio ga je svježim pićem i okrjepom, a kad mu je želio platiti samo je odmahnuo rukom i rekao: „Nikako, vi ste hodočasnik. Kad dođete u Međugorje, zapalite jednu sveću za mene!“ – i to ću vrlo rado učiniti, kaže Tomislav.
A Alen se posebno zahvaljuje obitelji Đulić koja ih je, vidjevši da su hodočasnici, besplatno primila na spavanje u Širokom Brijegu. „Koliko je samo ljudi uz put stalo i pitalo nas treba li nam nešto.“ – svjedoče obojica, jednako ganuti!
Poruka koju žele reći hrvatskom narodu je više želja da Majka Božja zaživi u svakome od nas, da svi doživimo duhovni preporod i smjelo i hrabro kročimo kroz život. „Krist je živ i Majka Božja je s nama!“ – završava Tomislav!
ANA IZ KOČERINA: HODOČAŠĆE JE MOJA ZAHVALA i MOLITVA
Nekoliko kilometara prije Međugorja, u Ograđeniku, susrela sam još jednu hodočasnicu. Zove se Ana iz Kočerina, a živi u Švicarskoj. Krenula je na uočnicu 40. Obljetnice Gospina ukazanja ispred širokobriješke crkve na hodočašće pješice prema Međugorju. Kaže, ne boji se što je sama jer usput susreće brojne hodočasnike, pa je i ona sama iznenađena koliko ljudi pješači prema Međugorju. Pomalo popriča sa svima, ali onda sama žuri prema cilju dok još nije jako ugrijalo, da se, ako Bog da, popne i na Brdo ukazanja. Nakana puta je za njezinu obitelj i kao zahvala za sve. Kaže i kako u njezinoj obitelji postoji tradicija pješačenja, kad god bi se vratili kući u rodni kraj, hodočastili bi ili u Međugorje ili na Brijeg. Jer kaže: „Imamo stvarno na čemu biti Bogu zahvalni, a pogotovo sada i moliti se da nas Bog sačuva u ovim kušnjama i čudnim vremenima!“
Paula Tomić/medjugorje-info.com
