Od slave jašuć' na magarcu do smrti viseć' na križu...
I patnja i trn u svetome srcu kroz bolnu Golgotu redom se nižu...
Gdje nesta onaj čovjek? Gdje iščeznu onaj Bog? Kao da u smrtni je ušao vijek i ostaje ondje do dolaska svog. Sve stade na mračnu misao... I sunce i mjesec, i svemir izgubiše svoj potpuni smisao...
Dok ovdje ležiš u mjestu tišine ja čekam Tebe – novu povijest i u praskozorju najljepšu radosnu vijest.
