Mi nismo često ni svjesni, Isuse, koliko nosimo lažnih križeva koji nisu Tvoji, nego Sotonini: zatrpani smo vlastitim egoizmom, problemima i opterećenostima te se pitamo zašto nam je toliko teško.
Odgovor je upravo taj da su to lažni križevi, tj. lažna patnja za koju mislimo da nam Ti daješ, a ona uopće nije Tvoja, jer se u njoj osjećamo neutješni. Isuse, kada sve predajemo Tebi, onda i ono što nam je teško postaje blagoslovom, jer to nosimo s Tobom. Ti, Gospodine, sve što nije Tvoje uzimaš pod svoj križ, bez da nas pitaš zašto se mi uvijek iznova natovarimo grijesima i sebičnošću.
Isuse, daj nam milost da prihvatimo patnju koju trebamo nositi kao nešto što nas pročišćava i podiže. Ti si svojom svetom Krvlju otkupio svijet. Često smo nezahvalni i uzimamo to zdravo za gotovo. Isuse, želim da me svaki dan iznova ispereš u svojoj svetoj Krvi. To je neizmjerna snaga i blagoslov kojeg često nismo ni svjesni, a nudiš nam ju svaki dan da njome otkupiš naše grijehe, propuste i slabosti. Pomozi nam, Isuse, da postanemo svjesniji koliku imamo privilegiju da Ti svojim ranama, patnjom i krvlju izliječiš naše rane i oslobađaš naše grijehe (i to besplatno) te nas uvijek gledaš očima punim ljubavi – iako to možda često nismo zaslužili.
Najmanje što možemo jest zahvaljivati svaki dan, no trebamo probati olakšati patnju svim dušama koje pate na Zemlji. Pomažući svima onima koji su rođeni neshvaćeni, bolesni, otuđeni i siromašni, Tebi ćemo pomoći nositi križ jer, Gospodine, s njima Ti najviše patiš, a mi ćemo tako zaboraviti na našu patnju i bol.
Helena Mašaberg