Možda zaista trpimo zbog toga bremena. Možda je to nepravda. Možda ne bi smjelo biti tako. Takvi bi tereti trebali međutim za kršćanina biti – milost preteška bremena. Stoga bismo ga trebali podnositi, a ono što je pri tom teretu možda krivnja drugoga, oprostiti mu.
Trebali bismo jedni drugima praštati, onako kako je nama oprostio Bog. Ili nam On nije trebao oprostiti? Nismo li mi također i oni kojima su morali biti oprošteni grijesi, siromašni grešnici što im je Bog, naš Gospodin, u Isusu Kristu, morao oprostiti njihovu veliku krivnju. Zar to onda ne možemo i mi?
Više meditacija potražite OVDJE
