I u borbi protiv svijeta u vlastitu snagu se pouzdao
Zašto oslijepljen ohološću i pohlepom
Za sretnijim, pravednijim svijetom sam težio,
A na tom putu Tebe, dragi Tata u srcu izgubio
Zašto na Tvoje riječi ja sam zaboravio,
Tvoju pomoć izbjegavao ne bih li stvari popravio
Kako bi meni bolje odgovaralo
Zašto sam malovjeran bio i
Mislima da ne čuješ vapaj moje molitve se vodio,
Zašto strpljiv nisam bio i sve u Tvoje ruke predao
Zašto Bože, zašto Oče moj, ja sam se od tebe udaljio,
Zašto mislim da nisi Tu, da me ne voliš,
Da moju molitvu izbjegavaš ti i
Želiš me slomljena na podu vidjeti
I prije nego sam sva ta pitanja postavio,
Ti si meni dragi Tatica već odgovorio
Rekao si slugi svojem da niti jedan vapaj molitve nije zaboravljen,
da svaku suzu izbrojao si moju,
da me zaboravio nisi niti ćeš me ikada zaboraviti,
jer miljenik sam Tvoj i da ću Tvoje ime proslavljati
Dopustio si da malodušnost moja izvor suza bude,
da bičuju me patnje, muke, da mi ružne misli glavu krune,
da moja nestrpljivost za križ me prikuje
a oholost moja srce mi probode
Bože, to si sve dopustio da se proslavi ime Tvoje
I da se otvore oči moje
Jer umirući sebi, Ti živiš u meni
I sada sretan, ponizno mogu reći
Aba, Oče u ruke Tvoje predajem duh svoj,
evo me, ja želim biti Tvoj!
Evo ti srce moje, predajem ga u ruke Tvoje,
daj milost da vjera moja življe sja
da se Tvoja ljubav i milost proslavlja,
da u svakom bratu, sestri mognem Krista prepoznati.
Daj da djela moja odraz Tvoje ljubavi budu,
da misli moje ljubavlju vođene svako zlo nadvladaju,
daj mi milost ljubav biti, ljubavlju izgarati, ljubavlju svijet uljepšati!
