U Krakovu dogodi se čudo,
Rukomet se igrao je ludo.
Željko Babić trener našeg tima,
Svidio se gledateljim, svima.
Kao trener Hrvatske on veli:
„Svi smo sada sretni i veseli.
Zahvaljujem mom Isusu, znate,
Međugorje zagrli Hrvate.
Prijatelju Isusovu Zlatku,
Za pobjedu nad Poljacima glatku.
Norveška je pomogla, dakako,
Jer Francusku nije srušit lako.
Ipak, pomoć Isusova biše,
Da povijesna pobjeda se piše.
Pobijediti domaćina kući,
Kao David Golijata tući.
Kako dalje, više nije važno,
Bez Isusa bilo bi to lažno.
Kauboji, svjesni jesu toga,
Igrat, igrat, uzdat se u Boga.
Pobjeda se s Bogom lako stiže,
nije velik tko sam sebe diže.
Ma tromi su, trčati ne mogu,
Kauboji srušit će ih s nogu.
U finalu tad je sve moguće,
Nitko nije na svome, kod kuće.
Ajde, Željko, opet nama javi,
Da Hrvatska tron Europe slavi.
(Međugorje,28.1.2016. kl)
Fra Karlo Lovrić
