Lijepo uređene/obrađene njive, bez korova i tragova smeća; isto tako uređene kuće i njihova dvorišta i vrtovi te balkoni zgrada u cvijeću jednostavno govore da tu žive vrijedni ljudi. Pokatkad smo, također, bili tužni kad smo vidjeli drukčiju sliku: vrećice smeća uz put, a neuništivi otpad – plastika leprša na drači ili raslinju uz potočiće! Negdje ih je nemarna ljudska ruka odložila, a vjetar ih onda raznio, “okitivši” cijele proplanke. I jedna i druga slika pričaju o onima koji tu žive. Složit ćemo se da svako mjesto treba odisati i biti prepoznatljivo po onom što je za nj karakteristično. U Nizozemskoj su to tulipani. U Slavoniji kukuruzna, pšenična, suncokretova ili polja šećerne repe.
U nekim drugim krajevima to su vinogradi. Itd Zašto ovo pišem? Zato što se često sjetim jednoga starog i poznatog sela u bosanskoj Posavini, koje je za Domovinskog rata doživjelo velika razaranja. Nakon povratka njegovih vrijednih mještana, sve su kuće, hvala Bogu, obnovljene. Urađena su nova pročelja, u različitim i vedrim bojama, koje ponekad jednobojnu ravnicu čine živom i razigranom. Uz to, obnovljena su sva raspela koja se nalaze na raskrižjima, ali su postavljena i nova – pred kućama, uz ogradu dvorišta...Promatrajući ih, razmišljam kako bi i u međugorskoj župi moglo biti puno više znakova koji govore o tome zbog čega već sve ove godine dolaze toliki hodočasnici. Zar ne bi bilo lijepo da se pred svakom kućom, zakriljen ružom, ili među vodenčicama ili drugim cvijećem nalazi kip Kraljice Mira!? Pričalo bi to o našoj vjeri, ali i našoj svijesti o tolikoj Božjoj milosti izlivenoj na ovaj kraj i sve one koji u nj hodočaste!
Glasnik mira
