Kada se uzme u obzir cijelu našu civilizaciju, sve ono što znanost i bogatstvo spoznaje današnjeg „modernog” čovjeka zna, možemo sažeti u jednu rečenicu – BEZ MIRA NEMA BUDUĆNOSTI. Usporedo s tim, sva je avantura stvaranja i otkupljenja, avantura traženja, spoznaja i napretka ljudskog roda, zapravo avantura darivanja ljudima Mira, kao i avantura izazova, a ta je – Kako taj isti Mir sačuvati?
Najljepša definicija Mira bila bi ova – „To je Bog u čovjekovom Srcu”. Kada ga čovjek ima ne može a da ga ne daruje drugima. Čovjek ne živi sam za sebe. Stoga je Istina da ono što čovjek nosi u svom Srcu to i živi na van, time zrači i to je ono što drugima daje.
Cijela ljudska povijest sastoji se od darivanja. To je povijest darivanja Boga ljudima kao i darivanje onih koji Boga nose u svom Srcu ali i ljudsko prihvaćanje kao i odbijanje tog istog Boga. Bog živi među ljudima, ne samo u prilici Kruha i Vina, već u Srcu svakog koji ga ljubi, zapravo u Srcu svakog koji ljubi Život neovisno o tome koje je vjere ili životnog opredjeljenja. Dobrih ljudi ima po cijelom svijetu i oni drže svijet.
Što ostaje nama?
Maknemo li sve nebitno iz života, uz koru kruha jedino potrebno je Mir. Lako ga se izgubi. Mir na osobnoj razini kao i na društvenoj, usko su povezani. Mir i Istina je zlu od samih početaka ljudske svijesti, razlog postojanja. Ne da ih izgrađuje nego da ih ruši. Zlo koje je uistinu misterij i stvarnost naših života ne možemo zanijekati. Oduvijek je njegov zadatak da zavlada suprotno. Suprotno Miru i Istini jest smrt čovjeka i laž. Upravo je to ime i prezime zla – smrt i laž.
Što ostaje nama malenima? Uz dužnosti koje nam nalaže Istina, a znamo tko se je nazvao Istinom, imamo i dužnost boriti se protiv smrti i laži. Sva sredstva koja su po Božjem Srcu smijemo koristiti za Život i Istinu. Sjediti prekriženih ruku i pouzdavajući se u Božju pomoć bio bi grijeh propusta ali i iskušavanje Boga. Takvim pristupom, čak i oni koji se danas zbog raznih utjecaja takozvanog modernog, slobodnog čovjeka smatraju najboljim „potrošačima” ove zemlje ili ti ga naprednima, kulturnima, a da ne kažem duhovnima neće uživati Mira.
Moramo znati da ludilo zla ima razna lica. Ta lica samo uz poniznu molitvu možemo prepoznati i razlikovati. Nažalost ima ljudi koji su spremni s radošću podnositi zlo i sve što uz njega ide samo ako si zbog toga mogu pribaviti čast. Pogledaj, čast koju traže nije Križ. Takvi su neumoljivi u svojoj ludosti. Uvijek se sve iznova ponavlja, uvijek se hoda po ivici a Križ kojeg sam spomenuo uvijek dobiju nevini. O kad bi se današnja svjetska zbivanja ticala samo lokalnih oholica, naravno ne znači da bi i to bilo ispravno, ali mi znamo da smo odavna daleko od tih vremena.
Nevini nikad ne bježe od Križa, jer Križ i Ljubav su jedno. Ali trpjeti zbog ludosti slijepaca i oholica jest ludost sama. Odavna je sve globalno. I upravo zbog toga, nitko nema pravo u tvoje i moje ime odlučivati o stvarima koje za posljedicu mogu imati smrt nevinih.
Borbe dobra i zla
Alternativa Miru nije rat i to mnogi znaju, nego ništavilo. Sve je više ljudi svjesno da se glede ovog pitanja radi o duhovnim borbama, razumjeli mi to razumski ili ne – o kozmičkim borbama Duha dobra i zla. Ovdje je važno napomenuti da ako vjerujemo u Boga, onda smo svjesni i njegove suprotnosti. Te borbe ne isključuju pojedince, već suprotno, o svakom pojedincu ovisi ishod borbe dobra i zla. Zar „demokraciju” kakvu poznajemo ne čine pojedinci? Ti pojedinci kakvi god bili „griju stolicu” nekog parlamenta. Zar je nebitno kakvi su u Srcu? Sve je povezano. Nekad te borbe vodimo na osobnoj razini ali nekada naš ishod borbe utječe i na globalnu razinu. Svaki je stanovnik ove Zemlje bitan. Ovaj pristup je sve samo ne tlapnja, taj pristup intrigira i najnovija znanstvena istraživanja na raznim područjima.
Na kraju svega, što je najbitnije? U onoj mjeri u kojoj je Mir odsutan u svijetu, odsutan je i u čovjeku. I obrnuto, u onoj mjeri u kojoj je Mir odsutan u čovjeku, odsutan je i u svijetu. Odgovornost je to velika za svakog od nas, nitko se pred tom odgovornošću ne može opravdati. Jednostavno, odsutnost Boga je odsutnost Mira u čovjeku, a zbog čovjeka i u svijetu.
Slažem se sa svim tumačenjima ovog pitanja, velika je to odgovornost svima. Nema sumnje, nesreća je biti u tom stanju ali je sreća barem znati zašto je to tako.
